Što je grupno bankarstvo?

U financijama, “grupno bankarstvo” se može odnositi ili na bankarstvo koje se pruža određenoj skupini ljudi s prilagođenim uslugama za njihove potrebe ili na osnivanje holdinga pod kontrolom nekoliko banaka. Vrsta bankarstva obično je vidljiva iz konteksta, budući da su ta dva koncepta vrlo različita.

U prvom smislu, grupno bankarstvo se često pojavljuje u kontekstu zaposlenika koji se zajedno pridružuju banci ili kreditnoj uniji. Poslodavac surađuje s bankom na stvaranju programa poticaja koji potiče ljude da se prijave. Članovi grupe mogu ostvariti popuste na naknade, pristup posebnim uslugama i veću kontrolu nad mirovinskim računima uz ponudu za osiguranje i druge proizvode. Iako ljudi nisu obvezni sudjelovati u grupnom bankarstvu, prednosti programa često su uvjerljiv argument za pridruživanje.

Za banke, grupno bankarstvo pruža gotovu grupu klijenata, izrazitu prednost. Banka ne mora regrutirati klijente, jer se oni sami upisuju. Osim toga, birokratski troškovi povezani s stvarima poput izravnog polaganja plaće uvelike su smanjeni kada poslodavci i zaposlenici bankiraju na istom mjestu. Banke dobivaju pristup kapitalu putem depozita sudionika grupnog bankarstva, a sudionici dobivaju pogodnosti poput posebnih kamatnih stopa, značajki računa kao što su besplatni putnički čekovi i tako dalje.

Zadruge uključene u grupno bankarstvo ne moraju biti zaposlenici iste tvrtke. Stambene zadruge mogu koristiti slične sustave, a ljudi također mogu bankariti kao grupa povezana s crkvom ili drugom organizacijom. Bankovne politike se razlikuju, a ljudi zainteresirani za mogućnost uspostavljanja programa grupnog bankarstva trebali bi dogovoriti sastanak s predstavnikom banke kako bi saznali o dostupnim opcijama i zahtjevima, kao što je minimalni broj članova.

Grupno bankarstvo u smislu holding društava pod kontrolom banaka sastoji se od holdinga s većinskim udjelom u dvije ili više banaka. Banke imaju svoje uprave i vode se kao neovisni subjekti, ali holding kontrolira njihove aktivnosti i ima ovlast nadglasati druge dioničare. Ovisno o regionalnim zakonima i postotku dionica u vlasništvu, vladina regulatorna tijela možda će morati odobriti vlasništvo holdinga kako bi se riješila zabrinutost oko mogućnosti stvaranja bankarskog monopola, gdje je slobodna tržišna konkurencija ograničena tako što jedna tvrtka kontrolira većinu tvrtke koje nude bankarske usluge.