Guillain-Barréov sindrom je stanje koje uzrokuje opsežnu slabost živaca. Često napreduje do paralize koja zahvaća ne samo živce već i mišiće. Sveukupna slabost mišića može dovesti do zatajenja disanja. Pravodobno liječenje ovog obično privremenog poremećaja iznimno je važno kako bi se izbjegle komplikacije koje mogu rezultirati smrću.
Uzroci Guillain-Barréovog sindroma nisu jasno definirani, iako postoji nekoliko predloženih teorija. Guillain-Barréov sindrom može se pojaviti nakon virusne bolesti, nakon operacije, a ponekad i nakon cijepljenja protiv gripe. Međutim, ovi slučajevi ne dokazuju uzročni čimbenik, iako rizik od razvoja ovog stanja treba razmotriti i razgovarati s liječnikom kada se cijepi protiv gripe. Ovo stanje je češće kod odraslih nego djece, s otprilike 3.5 slučajeva na 100 ljudi godišnje.
Guillain-Barréov sindrom stvara autoimuni odgovor na mijelinske ovojnice živaca. Mijelinske ovojnice odgovorne su za prijenos živčanih signala u tijelo. Kako tijelo napada mijelinske ovojnice, živci se oštećuju i ne mogu poslati odgovarajuće signale mozgu. Rezultat je progresivno slabljenje mišića.
Većina ljudi s Guillain-Barréovim sindromom isprva primjećuje trnce u mišićima. Poremećaj napreduje za otprilike dva do tri tjedna do ukupne mišićne slabosti. Osim respiratornih učinaka i paralize, može doći do abnormalnih srčanih ritmova. Bolesnici mogu imati ogromnu slabost u mišićima grla i možda će ih trebati intravenozno hraniti.
Trajanje Guillain-Barréovog sindroma uvelike ovisi o ranom prepoznavanju i liječenju. Ne postoji specifičan test za dijagnosticiranje poremećaja, ali se testovi mogu provesti kako bi se isključila druga stanja koja mogu rezultirati slabošću mišića. Najčešći od njih je leđna tapka kako bi se isključili oblici meningitisa. Kada se ne otkriju nikakva druga stanja, simptomi i napredovanje bolesti daju dijagnozu.
Rano liječenje uključuje hospitalizaciju, jer je najveća opasnost od Guillain-Barréovog sindroma iznenadna respiratorna disfunkcija, koja može dovesti do smrti. Ako se to dogodi u bolničkom okruženju, pacijenti se mogu brzo staviti na respirator koji “diše” za pacijenta. Pacijenti će također biti podvrgnuti plazmaferezi.
Plazmafereza, ili izmjena plazme, uklanja krv iz tijela u stroj koji odvaja crvena i bijela krvna zrnca od krvne plazme. Krv se vraća u tijelo bez plazme. Ovaj postupak ima tendenciju skraćivanja trajanja Guillain-Barréovog sindroma, iako razlozi njegovog djelovanja nisu jasno razumljivi. Pacijenti će također dobiti intravenske imunoglobuline, proteine koji pomažu imunološkom sustavu u borbi protiv bolesti.
Ranim liječenjem pacijenti imaju izvrsne šanse za oporavak bez trajnog oštećenja živaca. Potpuni oporavak moguć je u roku od nekoliko tjedana. Kasno liječenje može rezultirati trajnim oštećenjem živaca ili slabošću mišića, te daleko dužim boravkom u bolnici, ponekad tri do četiri mjeseca.
Djeca s Guillain-Barréovim sindromom osjetljivija su na dugotrajna oštećenja. Više od 30% može osjetiti mišićnu slabost godinama nakon što je bolest liječena. Statistički, međutim, otprilike 85% oboljelih će se potpuno oporaviti. Guillain-Barréov sindrom ima stopu smrtnosti od 5%, koja je znatno poboljšana u odnosu na prijašnja izvješća, uglavnom zbog ranog prepoznavanja i liječenja.