Guru je duhovni učitelj, netko tko vodi učenika do mudrosti i samospoznaje, prenosi učeniku znanje ili ga vodi do božanstva. Riječ se obično koristi u hinduističkoj, budističkoj i sikhskoj tradiciji za označavanje vjerskog učitelja. Riječ potječe iz sanskrta, a tvore je slogovi gu i ru. Gu označava tamu, a ru označava uništenje. Stoga, kada se izravno prevede, guru znači “razgonivač tame”. Ovo jednostavno etimološko objašnjenje nadopunjeno je postavkom brojnih tekstova koji raspravljaju o prirodi i ulozi gurua. Popularan primjer takve rasprave bio bi onaj o etimologiji slogova gu i ru kako bi se naznačilo suprotstavljanje svjetla i tame, gdje je neznanje mračno, a znanje, posebno duhovno znanje, svjetlo.
Pojam gurua potječe iz zbirke drevnih indijskih tekstova poznatih kao Upanišade. Drugi drevni indijski tekstovi koji raspravljaju o tom konceptu uključuju Bhagavad Gitu, dio indijskog epa, Mahabharatu. Guru Gita i, manje izravno, Ramayana su drugi drevni indijski tekstovi koji govore o ulozi osobe i učeniku poznatom kao shishya. U tim je tekstovima idealan odnos guru-shishya prikazan u likovima. U Bhagavad Giti, Krišna igra ulogu gurua princu ratniku Arjuni, vodeći ga kroz njegovu nesigurnost u pogledu morala i dužnosti. U Ramayani je odnos prikazan kroz heroja Ramu i majmunskog božanstva Hanumana. U Guru Giti, Gospodin Shiva je guru, dok je njegova supruga Parvati shishya.
Unutar hinduističke tradicije, poštovanje prema guruu može varirati od dubokog poštovanja do tvrdnje da je on ili ona utjelovljenje boga na zemlji. U većini slučajeva, vodstvo se smatra bitnim za postizanje mokše, odnosno duhovne predanosti i oslobođenja, što je konačni od četiri glavna cilja u shemi tradicionalnog indijskog života. U hinduističkoj tradiciji, guru će učeniku vjerojatno dati mantru, snažan zvuk ili izjavu, kao jedno od mnogih sredstava potrebnih za približavanje prosvjetljenju. On ili ona će voditi učenika u vjerskim ritualima i ceremonijama s ciljem buđenja usnule zmije shakti, odnosno duhovnog znanja. U mnogim slučajevima, guru je poštovan iznad boga, jer je on ili ona taj koji vodi učenika do susreta s bogom.
U budističkoj tradiciji, guru ima sličan identitet hinduističkom, iako su prenesena učenja očito drugačija. Budistički gurui su inspirativni, vrlo cijenjeni učitelji na putu do prosvjetljenja. U nekim granama budizma on se smatra utjelovljenjem Buddhe, bića poznatog kao Boddhisattva. Tibetanski budizam tvrdi da, bez vodstva gurua, ne može biti istinskog uvida ili iskustva – a svakako ni prosvjetljenja. Koncept u sikhizmu, zadržavajući identitet osobe kao duhovnog učitelja, također apstrahira ideju da se odnosi na znanje preneseno na bilo koji način ili medij.
Na zapadu je koncept gurua labaviji i proteže se dalje od učitelja duhovnosti i religije. Svatko tko stekne sljedbenike i koji se smatra autoritetom u svojoj areni može se zvati ovim imenom. Mnogi zapadnjaci, međutim, zadržavaju vjersku povezanost s konceptom. Poznati gurui na zapadu su Chogyam Trungpa Rinpoche i Paramahansa Yogananda.