Davljenja je aktivnost u kojoj se nečiji vrat stisne, s ciljem da se prekine protok krvi ili dotok zraka osobe. Ova aktivnost može dovesti do smrti, a cilj davljenja je ponekad smrt, no kontrolirani oblici se također koriste u nekim borilačkim vještinama i u zajednici za provođenje zakona, s ciljem suzbijanja protivnika bez njegovog ubojstva. Ljudi su se davili jedni druge tisućama godina, a dokazi o davljenju nalaze se na brojnim arheološkim nalazištima diljem svijeta.
Kod ručnog davljenja, stezanje se postiže rukama, ponekad uparenim s alatom kao što je štap ili palica. Ovaj oblik je ponekad poznat kao prigušivanje ili gušenje, a najčešće ga čine muškarci na ženama, jer ručno davljenje zahtijeva veliku snagu. Ljudi također mogu koristiti nešto poput užeta, žice ili užeta u davljenju ligature, pri čemu vrpca obavlja većinu posla, a davilac je jednostavno zateže kako bi stisnuo vrat žrtve. Vješanje, u kojem je žrtva obješena na uže ili sličnu napravu, drugi je oblik davljenja.
Povijesno gledano, mnoge kulture su koristile ovu tehniku za pogubljenja, bilo vješanjem ili garotom za davljenje ligature. Dokazi upućuju na to da je nekoliko kultura koristilo garrote u vjerskim ritualima kao što su ceremonijalne žrtve i pogubljenja, te da je kontrolirano davljenje također moglo biti korišteno u vjerskim ritualima. Davljenja je također popularna metoda ubojstva u mnogim regijama svijeta.
Kada je netko zadavljen, smrt se može dogoditi na nekoliko različitih načina. Mnogi ljudi povezuju davljenje s gušenjem, u kojoj je prekinut dotok zraka, ali davljenje može uključivati i ishemiju, u kojoj je dotok krvi u mozak ograničen, a mozak umire. Pacijent često razvija karakteristične fizičke znakove davljenja, kao što su male crvene mrlje poznate kao petehije, uzrokovane pucanjem kapilara, zajedno s modricama i traumom duž vrata, te teškim oštećenjem glasnice i hioidne kosti u grlu.
Studije koje je provelo nekoliko organizacija za provođenje zakona sugeriraju da je davljenje često glavna komponenta obiteljskog nasilja. Iako žrtva obiteljskog nasilja ne mora nužno biti zadavljena do smrti, nasilni partner može koristiti kontrolirano gušenje kao metodu kontrole, a žrtva to možda neće prijaviti. Žrtve trajnog davljenja mogu osjetiti fizičke simptome kao što su promuklost, poteškoće s gutanjem ili otežano disanje, uz emocionalnu traumu povezanu s obiteljskim nasiljem i zlostavljanjem.