Hagada je tekst koji su ljudi židovske vjere čitali tijekom Pashalnog sedera, ritualnog obroka kojim se obilježava Božje oslobođenje Židova iz njihovog ropstva u Egiptu. Riječ Hagada doslovno znači “pričati” i povezana je s biblijskim stihom, Izlazak 13:8, koji upućuje Židove da svojoj djeci govore o bijegu iz Egipta. Hagada sadrži molitve, čitanja iz Tore, upute za Seder, stare i nove komentare Izlaska, a ponekad i pjesme.
Židovska tradicija smatra da je Hagada napisana u isto vrijeme kad i Talmud, zapis židovskog zakona, povijesti i komentara koji datiraju otprilike od 2. do 5. stoljeća prije Krista. Najstarija cjelovita Hagada datira iz 10. stoljeća, a Haggadot je prvi put tiskana u 15. stoljeću. Otprilike u isto vrijeme, nekoliko pashalnih pjesama i dodatni tekst dodani su Hagadi, iako ostatak teksta nije pretrpio velike promjene. Još uvijek je uobičajeno vidjeti ove pjesme na kraju Hagade.
Stoljećima su rukopisni rukopisi Hagade bili češći i popularniji od tiskanih verzija, što je trend koji se počeo preokrenuti u 19. stoljeću. Bilo je mnogo lijepo osvijetljenih Haggadota proizvedenih u srednjem vijeku. Praška Hagada iz 1556. bila je prva tiskana verzija s opsežnim ilustracijama, sa više od 60 detaljnih drvoreza.
Iako mnogi Židovi još uvijek čitaju tradicionalnu Hagadu za spomen Pashe, iako često u prijevodu, izmijenjene ili ažurirane verzije postale su popularnije posljednjih godina. Mnogi Haggadoti su skraćeni, jer originalna Haggadah sa svojim dodatnim pjesmama i pjesmama može potrajati više od sat vremena. Drugi sadrže moderne komentare znanstvenika i teologa.
Neki Haggadoti su napravljeni za određenu publiku, poput djece. Također je postao trend ažuriranja jezika Hagade kako bi se više svidjelo modernim Židovima, kao što je stvaranje rodno neutralnijeg jezika. Ekstremna i kontroverzna verzija, poznata kao “Bezbožna Hagada”, pokušala je privući sekularne Židove uklanjanjem svih referenci na Boga.