Hajduk je izraz za vrstu odmetnika koji se nekada nalazio u Mađarskoj, Rumunjskoj i drugim područjima diljem Baltika i istočnih dijelova Europe. Bili su to prvenstveno povijesne osobe, iako se taj izraz i danas može naći u upotrebi za označavanje pojedinaca koji se mogu smatrati razbojnicima ili odmetnicima, često s pozitivnom konotacijom u upotrebi. U povijesti su se ovi pojedinci pojavljivali u tim krajevima od otprilike 16. stoljeća do 18. stoljeća. Hajduk je često bio viđen kao lik pobune protiv opresivne vlasti, slično engleskoj tradiciji Robina Hooda.
Ponekad se piše kao hajduk ili hajduk, hajduk je obično lik razbojnika i odmetnika koji se ili bori protiv opresivnog režima ili krade od bogatih pojedinaca. Haiduci, izraz u množini za hajduka, često se u različitim kontekstima promatraju kao pobunjenici koji djeluju protiv okrutnih vladara i bezdušnih gospodara u starijim feudalističkim sustavima. Stvarnost je, međutim, da su oni često bili razbojnici za koje je vjerojatno da će krasti od bogatih vladara kao i od putujućih trgovaca, ne obazirući se malo na status ili zasluge potencijalne žrtve.
Izraz “hajduk” može potjecati iz više različitih izvora, iako su najzastupljenije teorije o njegovom podrijetlu da dolazi ili od mađarske ili turske riječi. Mogla bi potjecati od mađarske riječi hajdo, koja se odnosi na osobu koja tjera stoku, ili turske riječi haiduk, koju su osmanski vladari koristili za označavanje mađarskih vojnika. Također postoje neke naznake da je turska riječ možda naprosto prethodila mađarskoj riječi i da je potonja nastala iz prve u upotrebi i značenju.
Čini se da oba podrijetla potječu od upotrebe riječi za mađarske vojnike i pješake koji su se borili protiv Osmanskog Carstva. Mnogi od tih vojnika bili su neobučeni pješaci i seljaci, pa se stoga koristio izraz koji označava goniče stoke, koji su za svoj trud bili nagrađeni zemljišnim darovnicama i manjim plemićkim činovima. Pojam se s vremenom proširio, a poljska upotreba “hajduk” počela se odnositi na pješačke vojnike slične onima koji su se borili u Mađarskoj. Kako su noviji oblici pješaštva došli zamijeniti haiduke, mnogi od tih starijih vojnika korišteni su kao osobni tjelohranitelji za plemstvo.
Pojam “hajduk” postao je prilično apokrifan u svojoj upotrebi i postao je sinonim za borca za slobodu ili razbojnika koji se suprotstavljao nepravednim zakonima i vladarima. To je dovelo do kontinuirane upotrebe hajduka za označavanje vojnika ili odmetnika koji se suprotstavljao nasilnom vođi za dobrobit naroda. Brojne moderne upotrebe riječi proizlaze iz ovog koncepta, a brojni atletski timovi i političke organizacije u ovoj regiji Europe i dalje koriste izraz s pozitivnom konotacijom.