Hamartia, od grčkog za “greška”, pogreška je u prosudbi koju je počinio tragični junak. Dok namjere i osobne mane lika igraju središnju ulogu u ovom procesu, ova riječ se posebno odnosi na pogrešnu akciju lika. Ova pogreška može biti rezultat nedostatka znanja ili moralne mane, a općenito dovodi do tuge, pada ili smrti heroja. Rezultati su obično suprotni od očekivanja lika.
Hamlet, na primjer, pati od tragične mane neodlučnosti. On oklijeva ubiti svog okrutnog i zlog strica, što dovodi do konačne tragedije predstave. Boreći se s inherentnom moralnom manom, Hamlet dovodi do vlastitog uništenja. Njegovo oklijevanje je, dakle, radnja na koju se primjenjuje izraz hamartia.
U Frankensteinu Mary Shelley, Victor pati od inherentne moralne mane oholosti, ili pretjeranog ponosa, umišljenosti ili arogancije. Zbog ove tragične mane, on nastoji biti veliki znanstvenik, stvara čudovište i donosi vlastitu propast.
Često se smatra da je izraz “tragična mana” sinonim za ovaj izraz, ali pogreška hamartia ne mora nužno biti rezultat inherentne mane karaktera. Umjesto toga, može biti rezultat neznanja ili nesreće, au nekim slučajevima može biti rezultat dobrih namjera ili hrabrosti koje rezultiraju katastrofalnim posljedicama. Dakle, iako takva pogreška doista može proizaći iz tragične mane lika, ta dva pojma nisu striktno ekvivalentna.
Na primjer, u Sofoklovom Edipu Kralju, Edip nehotice ubija vlastitog oca. Na putu za Tebu, njih dvojica se svađaju oko prava prolaska, a kako on ne shvaća da mu je Laj otac, Edip ga ubija. Ovaj primjer proizlazi iz neznanja lika.
Aristotel je tvrdio da hamartija mora dovesti do preokreta sreće za tragičnog junaka, te da taj junak ne smije biti ni potpuno dobar ni potpuno loš kako bi se publika mogla poistovjetiti s nevoljom lika. Stoga publika osjeća sažaljenje prema liku, ali i strah da bi ih jednog dana mogao zadesiti isti pad.
U većini drevnih tragedija ova pogreška uzrokuje da protagonist, odnosno glavni lik, prekrši božanski ili moralni zakon, što dovodi do katastrofalnih posljedica. Unatoč strašnim događajima koji su zadesili tragičnog junaka, tragedije slave ljudski duh, u suočavanju s teškim situacijama i odgovornost lika za vlastite postupke.