Hantavirus je član virusnog roda koji je prvi put identificiran oko rijeke Hatan u Koreji i svrstan u obitelj Bunyaviridae. Pripadnici ovog roda povezani su s dvije različite bolesti i liječenje za obje je usmjereno na potpornu skrb. Ove viruse prenose i prenose glodavci. Pokušaji ograničavanja širenja hantavirusa usmjereni su na suzbijanje populacije glodavaca kako bi se spriječila izloženost virusu.
Izvorni virus odgovoran je za izazivanje hemoragijske groznice koja će na kraju zahvatiti bubrege, potencijalno dovodeći pacijenta do zatajenja bubrega. Nekada je bila poznata kao korejska hemoragijska groznica, iako je “hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom” preferirani moderni izraz. Virus inkubira nekoliko tjedana prije nego što izazove niz simptoma. Uz pomoć potporne skrbi kroz infekciju, pacijent može preživjeti.
U 1990-ima, drugi oblik virusa identificiran je na jugozapadu, nakon što je osip teške plućne bolesti zahvatio zajednicu Indijanaca, ubijajući mlade, zdrave osobe bez prethodnih medicinskih problema. Kardiopulmonalna verzija hantavirusa uzrokuje probleme poput plućnog edema i tahikardije, gdje srce kuca prebrzo. Pacijentima može biti potrebna mehanička ventilacija dok se tijelo u nekim slučajevima bori protiv virusa.
Ljudi se zaraze virusom udišući raspršeni urin i izmet glodavaca ili konzumirajući hranu i vodu kontaminiranu otpadom glodavaca. Simptomi hantavirusa često se uspoređuju s simptomima gripe. Bolesnici mogu razviti glavobolju i umor te mogu osjetiti mučninu i povraćanje. U nekih bolesnika može se razviti anemija, a zahvaćenost pluća može otežati disanje. Potporna njega može uključivati održavanje topline pacijenata i davanje tekućine.
Istraživači zainteresirani za hantavirus rade na zadacima poput sekvenciranja virusnog genoma kako bi saznali više o tome odakle je nastao i kako je evoluirao. Ove informacije mogu se koristiti u razvoju antivirusnih lijekova za ciljanje hantavirusne infekcije. Proučavanje populacija glodavaca u kojima se virus pojavljuje prirodno bez izazivanja bolesti također je tema od interesa, kao i razvoj adekvatnih kontrola za minimiziranje kontakta između glodavaca i ljudi. Prerijski psi i miševi povezani su s ovim virusom i može postojati dulje vrijeme u prirodi sve dok ima rezervoar prirodnih domaćina. Također može trajati i do tri dana izvan tijela, pa je sterilizacija sredina u kojima je virus identificiran važan problem.