Haversov sustav, također poznat kao osteon, je niz koncentričnih krugova, zvanih lamele, koji se nalaze u kompaktnoj kosti ljudi. U sredini svakog od ovih sustava nalazi se šuplja cijev koja drži krvnu žilu. Svaka kompaktna kost u ljudskom tijelu ima mnogo Haversovih sustava koji se poredaju jedan do drugog, stvarajući gustu strukturu.
Unutar lemela svakog Haversovog sustava nalazi se niz prostora koji se nazivaju lakune. Lakune drže osteocite, odnosno koštane stanice. Ovi osteociti, zajedno s kolagenom i kalcijevim fosfatom koji čine matriks lamela, osiguravaju da je kompaktna kost vrlo jaka. U tom području postoje i osteoblasti koji postaju osteociti.
Krvna žila koja prolazi sredinom Haversovog sustava osigurava hranjive tvari živom koštanom tkivu. U Haversovim kanalima nalaze se i živci i limfne žile. Ova pomoćna tkiva pomažu kod imunološkog odgovora u kostima i također preuzimaju signale iz različitih podražaja.
Kompaktna kost najčešće se nalazi u osovinama dugih kostiju ljudskog kostura. Epifize, koje se nalaze na krajevima dugih kostiju, izgrađene su od spužvaste ili spužvaste kosti. Haversov sustav se ne nalazi unutar spužvaste kosti, koja je porozna, manje gusta i krhkija od kompaktne kosti.
Iako je ovaj sustav prvi primijetio Anton von Leeuwenhoek u kasnim 1600-im, dobio je ime po engleskom liječniku Cloptonu Haversu. Havers je objavljivao i držao predavanja o mikroskopskom sastavu kanala koje je vidio u kosti. Njegova teorija o funkciji kanala bila je da oni osiguravaju ulja potrebna za stvrdnjavanje kosti oko njih.
Točna funkcija Haversovog sustava nije poznata, a oni nisu prisutni kod mnogih kralježnjaka. Neke teorije o njihovoj funkciji su da popravljaju oštećeno koštano tkivo, smanjuju stres na kompaktnoj kosti i daju mišićima mjesto za učvršćivanje.
Nekrotično, ili umiruće, koštano tkivo ostavlja prazne praznine u Haversovom sustavu, a vjeruje se da Haversovi kanali apsorbiraju ta mrtva ili umiruća tkiva kako bi ih mogli zamijeniti novi osteociti. Ta su područja poznata kao resorpcijski prostori i zahtijevaju pomoć krvnih žila koje donose hranjive tvari u okolna tkiva.