Zaštitno odijelo je odjevni predmet koji obično pokriva cijelo tijelo i koristi se za zaštitu korisnika od opasnih materijala. Hazmat je portmanteau opasnih i materijala, a izraz se koristi gotovo samo kada opisuje opasne materijale koji nisu namijenjeni za ratovanje ili ljudsku štetu, iako bi se te tvari sigurno mogle koristiti u te svrhe.
Osoba obično nosi zaštitno odijelo kao preventivni pokušaj da izbjegne kontakt s opasnim materijalom koji se nalazi izvan odijela, a ne da spriječi druge ljude da budu izloženi nositelju. Ova vrsta odjeće uobičajen je dio opreme za hitne ekipe, istraživače, vatrogasce ili sve druge koji rade s materijalima koji mogu naštetiti ljudima.
Postoji mnogo različitih opasnih materijala i isto toliko različitih zaštitnih odijela dizajniranih da zaštite ljude od tih materijala. Toksini mogu biti kemijski, biološki ili nuklearni. Hazmat odijela također mogu štititi od ekstremnih temperatura, kao što je požar. Neka odijela zahtijevaju cipele s čeličnim prstima, posebne tkanine ili samostalne sustave disanja. Ova odijela mogu biti vruća i teška za nošenje, pa ih većina ljudi ne mora koristiti dulje vrijeme.
Hazmat odijela obično se rangiraju prema razini zaštite. Većina regija ima posebne metode za razvrstavanje ovih odijela. U Europi su zaštitna odijela rangirana od jedan do šest, tip jedan pruža najveću zaštitu, a tip šesti najmanju. U Sjedinjenim Državama, zaštitna odijela su rangirana od A do D, razina A pruža maksimalnu zaštitu, a razina D minimalnu. Svaka razina odijela prikladna je za različitu vrstu posla koji uključuje različite opasne materijale.
Zaštitno odijelo dobro je prepoznato u većini civilizacija, jer je gotovo svako mjesto imalo neku opasnu situaciju od koje je ljudima bila potrebna zaštita. Nažalost, budući da većina ljudi zna što je zaštitno odijelo, pogled na nekoga u takvom odijelu često izaziva paniku i pogoršava situaciju. Osobit i nužno vanzemaljski izgled zaštitnih odijela učinio ih je popularnim obilježjima znanstvene fantastike i filmova o katastrofama, pospješujući ovu paničnu reakciju u mnogim populacijama.
Jedan od problema sa zaštitnom opremom kao što je zaštitno odijelo je taj što znanost možda ne prepoznaje sve moguće elemente koji mogu nanijeti štetu ljudima. Na primjer, maska u obliku stošca koju su nosili liječnici tijekom bubonske kuge mogla bi se smatrati ranom zaštitnom odijelom, iako nije precizno procijenila način na koji se bolesti šire, te stoga nije učinila ništa da spriječi liječnice da se razbole. Isto tako, trenutna zaštitna odijela mogu predstavljati više čimbenika koji uzrokuju bolesti, ali još uvijek mogu postojati metode prijenosa i izloženosti koje ljudima još nisu poznate. Zaštitno odijelo predstavlja najbolji napor moderne znanosti da zaštiti ljudska bića od ozljeda.