Što je HDCP?

High-Bandwidth Digital-Content Protection (HDCP) oblik je upravljanja digitalnim pravima (DRM) koji je stvorio Intel. Dizajniran je za zaštitu prijenosa visokokvalitetnog digitalnog sadržaja s video izvora, kao što je računalo, satelitski televizijski prijemnik ili DVD player na prijemnik kao što je televizijski ekran ili računalni monitor. Točnije, tehnologija je nastojala postići određeni stupanj zaštite autorskih prava na audio i video sadržaje, poput filmova, videa i televizije.

Mnogi uređaji za reprodukciju videa i zvuka imaju HDCP specifikaciju u sebi. Iako nisu sva računala kompatibilna s HDCP, neki su se proizvođači računala okrenuli HDCP-u kako bi osigurali dodatne zaštitne mjere. Računala opremljena sustavom Windows® Vista®, na primjer, obično imaju HDCP specifikaciju. HDCP specifikacije mogu se naći u nekim digitalnim video sučeljima (DVI) — standardu video sučelja koji se nalazi u uređajima za prikaz kao što su LCD zasloni s ravnim ekranom. HDCP se također može naći u mnogim monitorima, igraćim konzolama, blue-ray playerima koji imaju multimedijska sučelja visoke razlučivosti (HDMI), kao i monitorima i sustavima kućnog kina koji imaju DisplayPort sučelja.

HDCP u osnovi radi ovako. Kada se DVD ili blue-ray disk stavi u računalo ili DVD player, ili kada je uključen satelitski prijamnik, odašiljač odmah provjerava je li prijemnik licenciran s kontrolama HDCP ključa. Ako stroj nema odgovarajuću licencu, neće mu biti dopušteno primati i prikazivati ​​HDCP zaštićen materijal. Ako su ispravne HDCP kontrole postavljene, DVD ili audio i video sadržaj bit će prikazan na monitoru računala ili televizijskom ekranu.

HDCP licenca se provjerava tijekom cijele sesije gledanja — ne samo na početku prijenosa. Općenito, HDCP kontrole dopuštaju prijateljsku razmjenu između odašiljača i prijemnika, dok blokiraju druge prijamnike da presreću, kradu ili na drugi način gledaju sadržaj.

Kršenja HDCP licence mogu dovesti do novčanih kazni, a vaša mogućnost gledanja sadržaja zaštićenog HDCP-om može biti opozvana. Godine 2001. grupa istraživača tvrdi da je uspjela stvoriti hak za HDCP i zaobići zaštitu enkripcije. Ipak, Federalna komisija za komunikacije odobrila je zaštitnu tehnologiju 2004. godine.