Hedonizam je filozofski sustav koji smatra da su ljudi motivirani prvenstveno stvaranjem užitka i sreće te izbjegavanjem boli. Osoba bira svoje postupke na temelju toga koliko će užitka i boli ta djela predvidljivo uzrokovati. Podrijetlo riječi je u hēdonismos, grčkoj riječi za “ushićenje”. U raspravi o ovoj filozofiji, užitak i bol imaju široka značenja. Užitak i bol odnose se, odnosno, na sve ugodne ili neugodne osjećaje, iskustva, stanja, stvari, svojstva i događaje.
Postoji nekoliko različitih vrsta ovog sustava. Motivacijski hedonizam tvrdi da samo zadovoljstvo i bol motiviraju ljude da rade ili ne rade stvari. Normativni hedonizam, međutim, tvrdi da samo užitak i sve vrste užitka vrijede, dok samo bol i sve vrste boli nemaju vrijednosti. Egoistični hedonisti vjeruju da je sreća pojedinca najvažnija, dok hedonisti altruisti smatraju da je sreća svih ljudi najvažnija.
Razni filozofi, kao što su Platon, Aristotel, Austin, Bain, Spencer, Bentham, Moore, Sidgwick, Mill, Broad i Ross, dali su doprinos ovoj filozofiji, ali najutjecajniji su bili Aristippus i Epicurus. Hedonizam potječe od Aristipa iz Cirene, koji je vjerovao da je užitak – koji uključuje fizički užitak, ljubav, mentalni užitak, moralnu sreću i prijateljstvo – najvažnija motivacija za ponašanje. Aristippus je također vjerovao da su dugoročni užici vrijedniji od kratkoročnih. Slijedio ga je Epikur koji je vjerovao da su mentalni i društveni užici važniji od fizičkih užitaka. Epikur je također vjerovao da bol i samoograničavanje imaju vrijednost zbog toga što su ponekad bili neophodni za zdravlje i također pružajući još više zadovoljstva kroz umjerenost.
Utilitarizam je slična filozofija jer tvrdi da osoba treba birati svoje postupke prema onome što je najbolje za sve ljude. Drugim riječima, osoba treba pokušati izazvati što je moguće više sreće za što veći broj ljudi. Većina modernih hedonista pokušava donijeti užitak i općenito smatraju da je najbolji način za to učiniti ljude jednakijim pružanjem više osobnih sloboda.