Hemilaminektomija je kirurški zahvat, koji klasično izvodi kirurg kralježnice, a koji je osmišljen kako bi se smanjio pritisak na živce u kralježnici. Ovaj se zahvat provodi kada pacijenti imaju degenerativna stanja koja dovode do oštećenja živaca ili boli, što uzrokuje nelagodu i gubitak funkcionalnosti za pacijenta. Budući da je postupak invazivan, obično se preporučuje samo kada drugi pristupi liječenju nisu uspjeli i kirurg smatra da je to u najboljem interesu pacijenta.
U zahvatu kirurg uklanja lamine, dio kralježaka, u području kralježnice. Postupak je poznat kao hemilaminektomija jer kirurg uklanja laminu samo s jedne strane kralješka, a ne s obje, kako bi zadržao što je moguće veću stabilnost. U punoj laminektomiji uklanjaju se lamine s obje strane. Uklanjanjem ove strukture stvara se više prostora za živce, ublažavajući pritisak i štipanje.
Prije nego što se zahvat može izvesti, provodi se neurološki pregled kako bi se utvrdilo koje je područje kralježnice zahvaćeno. Kirurg također obično naručuje medicinske slikovne studije kralježnice kako bi mogao jasno vizualizirati područje koje zahtijeva operaciju. Pacijent se podvrgava rutinskoj analizi krvi kako bi provjerio postoje li osnovni zdravstveni problemi koji bi mogli zakomplicirati operaciju te se sastaje s anesteziologom kako bi razgovarali o mogućnostima anestezije i pripremili se za operaciju.
Hemilaminektomija se izvodi u općoj anesteziji, pri čemu pacijent leži licem prema dolje na stolu predviđenom za operaciju kralježnice. Kao i kod drugih kirurških zahvata, područje se pažljivo čisti i izolira zavjesama. Duljina zahvata može varirati, jer kirurzi obično odvoje vrijeme, a tijekom operacije naručuju i slikovne studije kako bi potvrdili svoj rad, jer žele izbjeći pogrešku.
Bol nakon operacije rješava se primjenom analgetika. Pacijent je obično nekoliko dana hospitaliziran kako bi se mogao pratiti na znakove komplikacija. Rizici postupka mogu uključivati infekciju na mjestu rane, infekcije bubrega ili mokraćnog mjehura, oštećenje živaca, curenje spinalne tekućine ili krvne ugruške. Rijetko, pacijent može postati paraplegičar ako je oštećena leđna moždina. Rizik od komplikacija uvelike se smanjuje odlaskom k vještom kirurgu s velikim iskustvom i odvajanjem vremena tijekom pripreme prije operacije kako bi se potvrdilo da kirurg ima što više informacija o povijesti bolesti i stanju pacijenta.