Hemofiltracija je terapija slična hemodijalizi, a koristi se za zamjenu funkcije bubrega u slučaju zatajenja bubrega. Za razliku od hemodijalize, hemofiltracija se gotovo uvijek koristi u ustanovama intenzivne njege u slučajevima akutnog zatajenja bubrega. Terapija djeluje propuštanjem krvi pacijenta kroz stroj koji filtrira otpadne tvari i vodu, a zatim dodaje nadomjesnu tekućinu prije vraćanja krvi u tijelo. Zamjenska tekućina održava volumen tekućine u krvi i osigurava elektrolite.
Hemofiltracija je dugotrajan, kontinuirani postupak, obično zahtijeva 12 do 24 sata po sesiji. Obično se izvodi svakodnevno koliko god je potrebno. Akutno zatajenje bubrega može se preokrenuti ako liječenje započne dovoljno rano.
Hemofiltracija se od dijalize uglavnom razlikuje po načinu filtracije. Oba postupka koriste polupropusnu membranu za filtriranje krvi, ali hemofiltracija koristi konvekciju zajedno s difuzijom, dok dijaliza koristi samo difuziju. Konvekcija omogućuje pozitivnom tlaku tekućine da vodi vodu i otopljene tvari kroz membranu za filtriranje. Difuzija je jednostavno nasumično kretanje čestica u krvi, tako da se veće otopljene tvari ne filtriraju tako brzo kao manje jer se kreću sporije.
Metoda konvekcije rješava problem koji je svojstven samo difuziji, dopuštajući otopljene tvari svih veličina da se filtriraju sličnom brzinom. Brzina filtracije velikih i malih otopljenih tvari može se još više uravnotežiti upotrebom hemofiltracije i dijalize u tandemu. Ovaj postupak je poznat kao hemodijafiltracija.
Zamjenska tekućina koja se koristi u hemofiltraciji sadrži laktat ili acetat za stvaranje elektrolita bikarbonata ili sam bikarbonat. Laktat može uzrokovati probleme određenim pacijentima, kao što su oni s bolešću jetre ili laktatne acidoze, stanje u kojem nakupljanje mliječne kiseline u krvotoku uzrokuje kiselost krvi. Bikarbonat se obično koristi za takve pacijente.
Hemofiltracija i hemodijafiltracija mogu se provoditi kontinuirano ili povremeno. On-line, intermitentna metoda može se koristiti za ambulantno liječenje, dok se kontinuirana metoda obično koristi u intenzivnoj njezi. Intermitentna metoda priprema zamjensku tekućinu on-line filtriranjem tekućine za dijalizu, dok kontinuirana metoda koristi unaprijed zapakiranu, sterilnu, komercijalno pripremljenu zamjensku tekućinu.
Intermitentne filtracijske terapije trenutno nisu odobrene od strane regulatornih agencija Sjedinjenih Država, a hemodijafiltracija se rijetko koristi u ambulantnoj skrbi u Sjedinjenim Državama. U Europi je, međutim, praksa češća, iako još uvijek donekle kontroverzna. Nedavne studije sugeriraju da intermitentna hemodijafiltracija može biti učinkovitija terapija od dijalize, ali su potrebne opsežnije studije, uključujući randomizirana kontrolirana klinička ispitivanja kako bi se problem mogao riješiti.