Hemoperfuzija je medicinski postupak koji se koristi za čišćenje krvi od toksina. Tijekom tog procesa krv prolazi kroz adsorbirajući materijal koji privlači otrovne tvari. Adsorbirajući materijal je obično drveni ugljen ili aktivni ugljen fiksiran na čvrstu površinu unutar stupca. Tijekom liječenja, pacijentova krv prolazi kroz kolonu i toksini se vežu na adsorbirajući materijal, dopuštajući očišćenoj krvi da teče iz kolone. Taj se proces nastavlja sve dok se iz krvi ne ukloni što je moguće više toksičnog materijala.
Hemoperfuzija se obično provodi iz jednog od tri razloga. Prvo, ovaj se proces koristi kao pomoćni tretman za osobe koje su podvrgnute transplantaciji jetre. Prije i nakon same transplantacije pacijenti se podvrgavaju čišćenju krvi kako se novotransplantirana jetra ne bi preopteretila. Hemoperfuzija je također vrsta dijalize, koja se koristi kao pomoćni tretman za osobe sa zatajenjem bubrega. Konačno, postupak se koristi kao hitna medicinska pomoć u slučajevima kada je pacijent progutao veliku količinu tvari koje su otrovne za bubrege, poput barbiturata. U tom se slučaju krv čisti kako bi se spriječilo akutno zatajenje bubrega.
Hemoperfuzija može uspješno ukloniti toksine ili otpadne produkte koji su prisutni u krvi pacijenta. U nekim slučajevima, međutim, toksini ili otpadni proizvodi napustili su krv i ušli u tkiva. Ako se to dogodi, ova vrsta liječenja ne može ukloniti sve toksine, a i dalje se može pojaviti oštećenje bubrega ili drugi simptomi toksičnosti. Ovo je čest problem s predoziranjem tricikličkim antidepresivima, gdje liječenje može ukloniti većinu lijeka iz krvotoka, ali do trenutka kada se provede velika količina lijeka već je ušla u tkiva.
Proces hemoperfuzije može trajati do tri sata. Na početku liječenja pacijentu se postavljaju dva katetera: jedan se postavlja u arteriju na ruci, a drugi u najbližu veliku venu na istoj ruci. Oba katetera su spojena na jedinicu za liječenje, koja uključuje stupac adsorbirajućeg materijala, a kateter umetnut u venu također je povezan s mjeračem krvnog tlaka. Tijekom liječenja pacijentu se daju male doze heparina kako bi se spriječilo zgrušavanje krvi.
Postoje neki rizici i nuspojave uključene u ovaj proces. Iako se tijekom cijelog postupka daju redovite doze heparina, zgrušavanje krvi je još uvijek potencijalni problem. Osim toga, heparin može povećati rizik od nekontroliranog krvarenja kratko vrijeme nakon tretmana. Infekcija je rizik ako oprema nije adekvatno sterilizirana; međutim, sve dok liječenje provodi netko tko je odgovarajuće kvalificiran, ovaj rizik je minimalan.