Travarstvo, također poznato kao medicinsko travarstvo ili botanička medicina, jedan je od najranijih sustava medicine za koje se zna da postoje. Zapravo, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, travarstvo je uvijek bilo i još uvijek je najrašireniji način liječenja u svijetu. O tome svjedoči i činjenica da mnogi medicinski tekstovi travarstvo nazivaju narodnom medicinom, što ukazuje da je to grana medicine koju proučavaju i prakticiraju autohtoni narodi brojnih kultura u povijesti i svijetu. To je također dokazano u modernoj farmakologiji budući da je gotovo polovica svih farmaceutskih lijekova koji se danas koriste potječu od botaničkih materijala.
Međutim, postoji nekoliko zajedničkih koncepata koje dijeli većina travara. Najznačajnije je da je farmakološka aktivnost dobivena iz cijele biljke vrijednija od one koju izražava bilo koji pojedinačni sastojak ekstrahiran iz njezinih dijelova. Nadalje, ako je bilo koji sastavni dio više ili manje moćan od cjeline, ostale prisutne komponente će uravnotežiti ljestvicu, da tako kažem. Ovaj osjećaj botaničke sinergije bitna je razlika između herbalizma i konvencionalne medicine, budući da potonja obično nastoji sintetizirati farmaceutski lijek iz izoliranog biljnog ekstrakta. Naravno, travari također odbacuju ideju da se ova sinergija može ponoviti u laboratoriju.
Bilje i biljke duguju svoja ljekovita svojstva širokom spektru prirodnih spojeva, koji se često nazivaju fitokemikalijama i bioflavonoidima. Najosnovniji i farmakološki najaktivniji su terpenoidi, glikozidi, fenoli i alkaloidi. Lijekovi od bilja pripremaju se na razne načine. Mogu se sameljeti cijele u prah i kapsulirati, pripremati kao infuzija ili čaj, napraviti uvarak – natopljeno korijenje i kora, ili od njih napraviti tinkturu ekstrakcijom alkohola. Osim toga, biljni lijekovi se također daju u obliku masti i obloga.