Herpes 2 je član obitelji herpes virusa koji se obično povezuje s incidencijom genitalnog herpesa. Također je poznat kao herpes simplex virus tipa dva ili HSV-2. Oko 20% populacije u bilo kojem trenutku može biti nositelj herpesa 2, a mnogi nositelji ostaju asimptomatski. Učestalost asimptomatskih infekcija jedan je od razloga zašto su redoviti pregledi na spolno prenosive infekcije (STI) vrlo dobra ideja, kako bi se osiguralo da se sve infekcije uhvate prije nego što ljudi imaju priliku prenijeti ih na svoje partnere.
Drugi oblik HSV-a je herpes 1. Herpes 1 je obično povezan s oralnim herpesom, iako može zaraziti i genitalije, dok je herpes 2 povezan s genitalnim izbijanjima. Zapravo, HSV-1 i HSV-2 su genetski vrlo slični, a HSV-2 ima tendenciju da nosi više društvene stigme jer ljudi o njemu misle posebno kao o SPI. Obje infekcije obično su blage prirode, asimptomatska infekcija je vrlo česta, pa je iz tog razloga ponekad teško odrediti izvor infekcije, jer se može dijagnosticirati tjednima, mjesecima ili godinama nakon infektivnog kontakta.
Ljudi se mogu zaraziti herpesom 2 putem intimnog kontakta sa zaraženim osobama ili preko svojih majki, u slučaju novorođenčadi HSV-2. Kod mnogih ljudi virus ne uzrokuje nikakve simptome. Drugi ljudi imaju karakteristične lezije koje izbijaju duž genitalija u obliku mjehurića ispunjenih tekućinom koje na kraju puknu i preplave se krastama. Ljudi mogu doživjeti ponavljajuće epidemije ili nasumične epidemije koje se javljaju rijetko, a stres je čimbenik koji pridonosi ozbiljnosti i učestalosti izbijanja.
Herpes 2 nije izlječiv. Međutim, može se liječiti lijekovima koji su dizajnirani da smanje učestalost izbijanja te da izbijanja budu kraća i manje bolna. Ovi lijekovi također mogu smanjiti rizik od asimptomatskog prijenosa, što će pomoći ljudima da izbjegnu širenje virusa na nezaražene partnere. Liječnici mogu dati recept za takve lijekove nakon procjene stanja pacijenta i provođenja testova kako bi se potvrdilo da pacijent ima HSV-2.
Osobe s bolešću trebale bi izbjegavati intimni kontakt s nezaraženim partnerima kada imaju epidemije. Kada rane nisu prisutne, može se koristiti zaštitna zaštita kako bi se smanjio rizik od prenošenja virusa, a uporaba lijekova za suzbijanje infekcije snažno se preporučuje. Ljudi također ne bi trebali pretpostaviti da su bez herpesa ako nikada nisu imali lezije ili izbijanja, zbog ogromnog postotka pacijenata koji imaju infekcije bez razvoja herpesnih ranica.