Riječ “heterogenost” koristi se za opisivanje mješavine različitih predmeta, za razliku od “homogenosti”, što sugerira da nešto ima ujednačen sastav. Postoji niz postavki u kojima se ovi pojmovi mogu koristiti, u svemu, od statističke analize podataka do rasprava o regionalnoj ekologiji.
U nekim slučajevima, heterogenost je poželjna osobina. Na primjer, kada se ocjenjuje prirodni okoliš, dobra je stvar raznolika mješavina vrsta, objekata i vrsta organizama, jer sugerira da je okoliš zdrav, sposoban podupirati mnoge vrste organizama. Isto tako, u procjenama genetike populacije, heterogenost genetskog materijala ukazuje na robusnost i raznolikost, dok homogenost u populaciji može biti znak da je populacija osjetljiva na probleme.
U genetici, heterogenost sugerira da se genetski materijal razmjenjuje velikom brzinom između različitih pojedinaca. To ukazuje da je veća vjerojatnost da će negativne osobine ispasti iz populacije, dok se pozitivne osobine mogu iznijeti naprijed. Nasuprot tome, homogene genetske populacije imaju tendenciju pojačavanja negativnih osobina i izrazito su osjetljive na bolesti. Na primjer, ako sve biljke u polju nose gen koji može uzrokovati da se biljka razboli ako je izložena određenoj gljivi i gljiva uđe u polje, sve biljke će se razboljeti. Nasuprot tome, ako 25% biljaka nosi gen, one će umrijeti, ali će ostatak ostati zdrav.
Kada se bilo koja tvar procjenjuje znanstveno, jedna od procijenjenih kvaliteta je heterogenost, bilo da tehničar analizira uzorak krvi ili pokušava odrediti sastavne komponente nepoznatog spoja. Osim što odražava mješavinu komponenti, heterogenost se može pojaviti i u obliku mješavine struktura. Mlijeko je, na primjer, prirodno heterogeno, ali se često obrađuje tako da postane homogenizirano, čime se osigurava da se komponente mlijeka ne odvoje prije nego što ga ljudi dobiju priliku popiti.
Heterogenost također može biti poželjna osobina u statističkom uzorku. Znanstvenici općenito radije vide velike, raznolike uzorke kada je u pitanju statistika, a ne manje, ograničene uzorke. Ako je uzorak uglavnom homogen po sastavu, rezultate može biti teško primijeniti na druge populacije ili na svijet općenito, dok se smatra da heterogeni uzorak ima veću statističku valjanost. Postoji nekoliko načina za procjenu sastava uzorka kako bi se utvrdilo je li on dovoljno raznolik da zadovolji standarde valjanosti.