Heteroglosija je ideja da različiti oblici jezika mogu postojati unutar jednog kohezivnog teksta. To je slučaj za neke vrste tekstualne komunikacije, ali ne i za druge. Na primjer, obično bi bilo neprikladno da tehnički tekst, poslovni plan, javna obavijest uključuje više od jednog dijalekta ili vrste jezika. Uobičajene vrste teksta koje mogu uključivati više od jednog jezičnog oblika ili dijalekta uglavnom su djela fikcije, uključujući romane, drame i kratke priče.
Izraz heteroglosija može se pratiti do ruskog lingvista po imenu Mihail Bahtin. Bahtin je ukazao na značaj romana i drugih oblika pisanja beletristike koji imaju pomiješane više dijalekata ili oblika jezika. Bahtinovo djelo iz 1930-ih, čiji naslov u prijevodu znači “razgovor o romanu”, ukazuje na neke od načina na koje heteroglosija može utjecati na komunikaciju.
Jedna teorija o heteroglosiji je da više dijalekata ili glasova unutar naracije može djelovati jedan s drugim ili protiv drugog na specifične načine. Kontrast između tih glasova, prema mnogim književnim stručnjacima, dio je onoga što stvara značenje u romanu ili sličnom umjetničkom djelu. Akademici koji promišljaju ili proučavaju ovu ideju mogu dati mnogo različitih primjera kako ova upotreba različitih glasova može pružiti uvid čitateljima u politički, kulturni i društveni kontekst djela.
U identificiranju ovog jezičnog fenomena u fikciji, učenik treba započeti sa sveznajućim narativom. Ova se pripovijest ne smije mijenjati iz jednog dijela teksta u drugi u smislu glasa ili dijalekta. Unutar ovog većeg narativa pojavljuju se drugi glasovi, prvenstveno kao glasovi pojedinih likova. Čak i jedan lik može imati više od jednog dijalekta ili glasa, prema njegovoj ili njezinoj namjeri. Heteroglosija u fikciji nastoji istaknuti upotrebu višestrukih oblika jezika u društvima koja koriste formalna ili neformalna sredstva obraćanja, lokalne ili regionalne dijalekte ili bilo koju drugu promjenu jezika iz vjerskih, kulturnih ili društvenih razloga.
Jedan od aspekata heteroglosije je da njezino pravilno korištenje zahtijeva određenu vještinu i znanje od strane pisca. Kada pisci ne uspiju upotrijebiti heteroglosiju na tehnički ispravan način, velik dio učinka romana ili pisanog djela počinje se kvariti, pa čak može postati i uvredljiv; na primjer, slabo istražen ili pretjeran pokušaj reprodukcije dijalektalnog govora neki bi mogli protumačiti kao znak predrasuda. Međutim, učinkovito korištenje heteroglosije dio je veće zadaće pisca da čitatelju pruži realističan i autentičan kontekst.