Visokoletač je osoba koja je postigla značajan uspjeh ili odlikovanje u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Pojam se također koristi za opisivanje dionica koje su imale neuobičajeno dobre rezultate, često s implikacijom da su te dionice iznimno promjenjive i da se mogu srušiti jednako lako kao i porasti. Visokoletače se mogu naći u mnogim društvima i na mjestima, od akademskih do poslovnog svijeta, a mnogi od njih su vrlo usredotočeni, vođeni ljudi koji više vole misliti da su svoj uspjeh postigli zaslugama, bez obzira je li to bio slučaj ili ne.
Podrijetlo ovog izraza leži u pisanju Richarda Harveyja, britanskog autora koji je 1590. godine napisao da ljudi imaju univerzalnu želju da se na njih gleda kao na “visokoletače i duboke plivače”. Mislio je na taj izraz na nekomplimentaran način, sugerirajući da je visokoletač netko tko seže previsoko, prebrzo i da je vjerojatan pad s neba. Drugi pisci otprilike u istom razdoblju spominjali su grčki mit o Ikaru, poznatom visokoletaču koji je stigao do Sunca i pao na Zemlju kada je izgorio.
Harveyev pogled na visokoletača nije bio neuobičajen za to vrijeme. Mnogi su ljudi u tom razdoblju smatrali da je, s izuzetkom nekoliko značajnih osoba, bolje tiho i naporno raditi na projektima nego da ih se smatra previše usredotočenim na napredak. Mnoge značajne osobe iz tog razdoblja također su pripisivale ovu ideju, gledajući na poniznost kao osobinu koja se cijeni iznad ponosa i nazivajući se “bakljačima” na poljima u kojima su se isticali.
Danas je upotreba tog pojma mješovita. Neki ljudi to koriste kao kompliment, s idejom obilježavanja brzog uspjeha i promicanja ideje da ljudi mogu uspjeti napornim radom. Drugi ljudi ga koriste s dozom sumnjičavosti, sugerirajući da je jedini način da se postane visokoletnik kroz veze, te da na meteorski uspon treba gledati sa skepticizmom, a ne sa strahopoštovanjem ili poštovanjem. Također se može koristiti u izvornom smislu, da opiše nekoga tko je prebrzo ustao, dovodeći sebe u opasnost od gadnog pada.
Srodni pojam, high-flown, koristi se za opisivanje napuhane, hiperbolične proze ili tvrdnji. Visoki jezik je jezik koji koristi mnogo velikih riječi da ništa posebno ne kaže, ili govor u kojem se obećavaju obećanja koja se ne mogu održati. Ovaj povezani izraz jasno upućuje na porijeklo visokoletača iz 16. stoljeća.