Postoje dvije različite vrste hinduističke meditacije, svaka sa svojim fokusom. U jednoj vrsti meditacije, praktičar bi mogao odlučiti usredotočiti svoju energiju na objekt koji je odabrao prije početka meditacije, kao što je cvijet ili kamen. Druga vrsta meditacije, nazvana meditacija svjesnosti, uključuje praktičara koji se usredotočuje na svoju percepciju ili iskustvo tijekom meditacije. Hinduska meditacija dolazi u desecima oblika, svaki sa svojim vlastitim skupom filozofija i tehnika koje se koriste da pomognu praktičaru da postigne meditativno stanje. Meditativno stanje bi trebalo biti mirno i omogućiti praktičaru da se jasno koncentrira, videći sebe onakvim kakav uistinu jest, a ne onakvim kakvim ga percipira svijet.
Hinduska meditacija se obično prakticira zajedno s jogom. Praktičar se upušta u jedan od nekoliko oblika joge kako bi razbistrio svoj um i pripremio se za meditaciju. Različite vrste joge koje se koriste u predmeditativne svrhe uključuju Vedantu, Japu, Raju i Surat Shabd.
Praktikant hinduističke joge u konačnici nastoji postići sjedinjenje sa svojim atmanom i Brahmanom. Atman predstavlja čovjekovo pravo ja, nevezano za događaje na ovom svijetu. Brahman je vrhovni bog u hinduizmu i pomaže osobi u postizanju istinskog meditativnog stanja.
Oni koji prakticiraju hindusku meditaciju također recitiraju mantre. Ove mantre su osmišljene da pomognu praktičaru da se koncentrira na meditaciju, a ne na bilo kakve događaje izvan tijela ili u praktičarevim mislima u njegovom umu. Praktičari često ponavljaju slog “ohm” ili “ahh” kako bi pomogli u koncentraciji. Osoba također može vizualizirati hinduističko božanstvo po svom izboru, što također pomaže praktičaru da se usredotoči na svoje meditativno stanje, a ne na smetnje.
Praktičari također mogu koristiti druga pomagala kako bi mu pomogli da postigne meditativno stanje. Jedna takva pomoć je da se isključite iz osjetila, smanjujući vjerojatnost ometanja. Kontroliranje daha također pomaže praktičaru u traženju meditativnog stanja. Osoba također može usredotočiti svoj um na jednu točku ili misao, ne odstupajući od nje tijekom cijele sesije meditacije, kako bi pomogla u isključivanju drugih misli i vanjskih utjecaja.
Meditacija se spominje u nekoliko hinduističkih teoloških tekstova. Primjeri se mogu naći u Bhagavad Giti, Upanišadama i Mahabharati. Praktikant hinduističke meditacije ne mora vjerovati ni u jedno ili u sva hinduistička teološka učenja, ali svjestan nekih hinduističkih učenja može pomoći obogatiti iskustvo praktičara. Neki su kršćani ubacili kršćanska učenja s pozicijama hinduističke joge u potrazi za podučavanjem kršćanske teologije.