Pojam “hiperbrzina” koristi se za opisivanje vrlo velike brzine, obično definirane kao brzina veća od 6,700 milja na sat (3,000 metara u sekundi). Kao što se može zamisliti, potrebna je vrlo velika količina energije da bi se postigla hiperbrzina, a ovaj termin se uglavnom pojavljuje u području astrofizike. Ovdje na Zemlji hiperbrzina se može postići u laboratoriju pod vrlo strogo kontroliranim uvjetima, a neki fizičari upravo to rade kako bi proučavali svojstva objekata pri hiperbrzini.
Za ljude koje zanima svemir, hiperbrzina je tema od ogromnog interesa, s nekim vrlo stvarnim razgranatima. Objekti u svemiru mogu doseći hiperbrzinu, a kada to postignu, obično se događaju zanimljive stvari. Jedan problem koji se javlja je da kada se objekt pri hiperbrzini sudari s nečim, on ima tendenciju ispariti, a također može ispariti što god udari. Osim toga, krute tvari poput metala mogu se čudno ponašati pri hiperbrzini, djelujući više kao tekućine.
Jedno okruženje u kojem se proučava kretanje objekata vrlo velikom brzinom uključuje proučavanje mjesta udara kao što su krateri stvoreni meteorima. Vrlo mali meteor može napraviti nevjerojatnu količinu štete, što je zabrinjavajuće jer meteori povremeno udare u Zemlju. Hiperbrzina također ima implikacije na svemirska putovanja, jer bi letjelice mogle biti ugrožene ako ih udare objekti koji se kreću velikom brzinom. Ovi sudari mogu rezultirati znatnim oštećenjem ili uništenjem svemirske letjelice.
Kontrolirani eksperimenti u laboratorijima koriste se za istraživanje svojstava različitih tvari pri velikim brzinama, te da se vidi što se posebno događa u sudarima. Ovi eksperimenti zahtijevaju posebne pripreme, objekte i postupke kako bi se mogli sigurno provesti. NASA je primjer organizacije koja ima objekte u kojima se takve studije mogu raditi.
Fizičari su također primijetili tip zvijezde poznat kao zvijezda hiperbrzine, koja se kreće mnogo brže nego što bi trebala. Istraživači su pretpostavili da bi takve zvijezde mogle postojati 1980-ih, sugerirajući da bi se mogle stvoriti interakcijom binarnog zvjezdanog sustava s crnom rupom. Ako bi se jedna zvijezda uvukla u crnu rupu, mogla bi djelovati poput praćke, odbacivši uparenu zvijezdu u svemir velikom brzinom. Ove zvijezde velike brzine teško je uočiti, a kada jesu, istraživači su obično zainteresirani da saznaju više o njihovom podrijetlu. U nekim slučajevima razlozi za ubrzanje kretanja određene zvijezde nisu identificirani.