Hiperestezija je stanje u kojem netko postaje visoko osjetljiv na senzorne podražaje. Osobe s hiperestezijom mogu doživjeti senzacije bez inputa, a senzorna stimulacija može biti izuzetno intenzivna i ponekad gotovo nepodnošljiva. Ovo stanje je prilično rijetko, a osim što se viđa kod ljudi, viđa se i kod mačaka i pasa. Kod životinja, ovaj poremećaj može uzrokovati probleme u ponašanju, uključujući grizenje, pucanje i samosakaćenje.
Uzroci nisu dobro shvaćeni. Ponekad je povezana s neurološkim promjenama i oštećenjem mozga, što se može dogoditi kada netko ima tumor na mozgu, degenerativno neurološko stanje ili neuropatiju. Taktilna hiperestezija, koja uključuje ekstremnu osjetljivost kože, često je povezana s neuropatijama i kroničnim neurološkim stanjima.
Osim dodira, ljudi također mogu doživjeti preosjetljivost na sluh, miris, vid i okus. U nekim slučajevima, čini se da je stanje izazvano prekomjernom stimulacijom područja mozga uključenog u osjet, u kojem slučaju hiperestezija treba nestati unutar nekoliko sati. Dok pacijent osjeća simptome, može pomoći ležanje na hladnom, tihom i tamnom mjestu. Nekim pacijentima pomažu vježbe disanja i masaža, dok drugi radije jednostavno mirno leže dok se oporavljaju.
Ako se čini da je poremećaj uzrokovan kroničnim problemom, neurolog može obaviti pregled kako bi saznao više o pojedinostima i potražio moguće uzroke. Lijekovi kao što su analgetici za otupljivanje osjećaja, lijekovi protiv napadaja i lijekovi protiv anksioznosti ponekad mogu pomoći pacijentima s ovim stanjem. Ovi lijekovi mogu smanjiti intenzitet osjeta i učiniti pacijentu ugodnijim.
Kada netko doživi hiperesteziju, dobro je dogovoriti termin kod neurologa za razgovor i pregled. Neka ozbiljna stanja mogu se javiti u obliku hiperestezije u ranim fazama, a prognoza za pacijenta će se znatno poboljšati ako se liječenje pruži što je prije moguće.
Kod životinja se poremećaj često manifestira u obliku povećane osjetljivosti kože. Koža se može mreškati ili trzati, osobito kada se dodirne, a životinja može intenzivno reagirati na rukovanje ili dodir. Neke životinje grizu, ližu ili grebu vlastitu kožu, što dovodi do razvoja ćelavih mrlja ili ulceracija, a životinja može pucati, lajati ili siktati kada se dodirne. Veterinar može procijeniti životinju i dati preporuke za liječenje koje će riješiti stanje. Tijekom liječenja životinja će možda morati nositi e-ovratnik kako bi spriječila grizenje i lizanje.