Hipergonadizam je medicinsko stanje koje karakterizira abnormalno visoka razina reproduktivnih hormona poput estrogena ili testosterona. Postoji niz mogućih uzroka ove vrste hormonske neravnoteže, uključujući genetske čimbenike, autoimune bolesti ili prisutnost tumora. Simptomi mogu uključivati rani početak puberteta, povećanu dlakavost na tijelu ili pojačan seksualni nagon.
Mogućnosti liječenja razlikuju se ovisno o temeljnom uzroku, kao i dobi i cjelokupnom zdravstvenom stanju pacijenta i mogu uključivati hormonsku terapiju ili kiruršku intervenciju. O svim posebnim pitanjima ili nedoumicama u vezi s razvojem hipergonadizma u pojedinoj situaciji potrebno je razgovarati s liječnikom ili drugim medicinskim stručnjakom.
Bez obzira na spol bolesnika, simptomi hipergonadizma su u osnovi isti za muškarce i žene. Ako se ovo stanje razvije tijekom djetinjstva, može uzrokovati rani pubertet. Pojačani rast dlačica čest je simptom ovog stanja i može zahvatiti lice, stidno područje i tijelo. Osoba s ovim stanjem vjerojatno će doživjeti povećanje mišićne mase i može biti sklona razvoju kožnih erupcija kao što su akne. Budući da se radi o hormonskom poremećaju, kod osoba s ovom vrstom neravnoteže često se javljaju promjene raspoloženja.
Iako može postojati mnoštvo uzroka za razvoj hipergonadizma, tumori koji utječu na nadbubrežne žlijezde vodeći su uzrok ove hormonske abnormalnosti. Nadbubrežne žlijezde nalaze se neposredno iznad svakog bubrega i odgovorne su za proizvodnju nekoliko vrsta hormona, uključujući estrogen i testosteron. Većina ovih tumora nije kancerogena, iako se može izvesti manji kirurški zahvat poznat kao biopsija kako bi se to uvjerilo.
Hormonska terapija je standardni oblik liječenja za osobe s hipergonadizmom. To može biti malo zeznuto jer je puno lakše dodati hormone tijelu nego ih ukloniti. Možda će se trebati koristiti kombinacija hormona, a liječniku koji nadzire može biti potrebno dosta vremena da pronađe najbolju kombinaciju i dozu za pojedinačnu situaciju.
Ako se ustanovi da su tumori kore nadbubrežne žlijezde prisutni, liječnik se može odlučiti za njihovo uklanjanje ako je moguće kako bi se obnovila normalna funkcija nadbubrežne žlijezde. Ponekad je potrebno djelomično ili potpuno ukloniti zahvaćenu žlijezdu. Nakon uklanjanja, uzorak tkiva iz tumora šalje se u vanjski laboratorij na daljnje ispitivanje. Liječenje zračenjem ili kemoterapija mogu se koristiti ako se kao rezultat ovih pretraga pronađu kancerogene stanice.