Hiperpronacija je stanje koje pogađa stopalo i gležanj. Karakterizira ga pretjerano kotrljanje stopala prema unutra u gležnju i posljedično spljoštenje svoda tijekom hodnih pokreta. Iako se ovo stanje ponekad opisuje kao pali svod ili ravna stopala, hiperpronacija zapravo nije disfunkcija tkiva svoda stopala, već problem zglobova, u kojem se više kostiju stopala istovremeno rotiraju u pogrešnom smjeru. relativno jedno prema drugom. Osim toga, mišići potkoljenice i stopala mogu postati neuravnoteženi u pokušaju kompenzacije za prilagodbu u hodu uzrokovanu ovim stanjem, što može pokrenuti lančanu reakciju koja poremeti funkciju drugih mišića uključenih u lokomociju.
Jedna ili više postojećih mišićnih neravnoteža uzrokovanih svakodnevnim pokretima tijekom vremena mogu uzrokovati razvoj hiperpronacije. Mogući uzrok su slabi abduktori kuka, odnosno glutealni mišići u stražnjem dijelu kuka, kao posljedica pretilosti i/ili dugog sjedenja. Druga je Ahilova tetiva koja je prekratka, uglavnom zbog nošenja cipela s visokom petom. Hiperpronacija također može biti uzrokovana nošenjem preuskih cipela i stoga onemogućuju mišiće na donjoj strani stopala koji savijaju prste. Konačno, može biti uzrokovana disfunkcijom tibialis posterior tetive, tetive dubokog mišića u potkoljenici koja prolazi ispod stopala i koja bi trebala savijati stopalo prema dolje u gležnju, kao i supinirati stopalo, ili okretati potplat prema unutra.
Vidljivo kao spljoštenje unutarnje strane stopala prema tlu, hiperpronacija je zapravo niz pokreta koji se događaju istovremeno u nekoliko zglobova stopala tijekom kretanja u hodu. Jedan takav pokret je kalkanealna everzija, u kojoj kalkaneus ili petna kost udara o tlo pod blago nagnutim kutom prema unutra, tako da se donja strana pete naginje prema van. Drugi uključuje glavu ili prednju površinu talusa, onu iznad petne kosti i neposredno ispod skočnog zgloba, previše nagnutu prema unutra i u smjeru prema dolje. To uzrokuje supinaciju zgloba između talusa i navikularne kosti, male kosti stopala ispred talusa, što znači da se srednji dio stopala rotira bočno ili prema van i prema gore ili prema gore.
Ispred svoda stopala, hiperpronacija uključuje abdukciju ili zakretanje prednjeg stopala prema van uz istovremenu dorzalnu fleksiju dok se tjelesna težina prenosi na loptu stopala. To znači da kada zglob ispod nožnog palca dodiruje tlo, taj nožni prst se naginje prema drugim nožnim prstima i istovremeno se izdiže od tla. S vremenom, ovaj ponovljeni pokret povećava rizik od deformiteta hallux valgusa, poznatijeg kao čukljev. Osim što uzrokuje probleme sa stopalima kao što su čukljevi i plantarni fasciitis, hiperpronacija može dovesti do lanca mišićne neravnoteže koji može uzrokovati sve, od bolova u koljenima do lošeg držanja.
Za liječenje hiperpronacije preporuča se da oboljeli izbjegavaju uske cipele i minimiziraju nošenje cipela s visokom petom; zapravo ih se potiče da hodaju bosi kako bi ojačali mišiće stopala i gležnjeva te istegnuli Ahil. Preporučuju se istezanja za mišiće potkoljenice i Ahilove tetive, kao i vježbe jačanja fleksora dubokog nožnog prsta i stražnjih mišića tibijasa. To može uključivati podizanje predmeta bosim nogama, hodanje na prstima bosih nogu i izvođenje podizanja potkoljenica s obrnutim stopalom, pri čemu se pete podižu s poda, dok istovremeno dopuštaju gležnjevima da se kotrljaju prema van.