Hipotetičko je pitanje ono koje se bavi događajima koji bi se mogli dogoditi, a ne onim što se stvarno dogodilo ili nije. Kako bi suzio broj mogućih odgovora, ispitivač obično postavlja imaginarne parametre, poput “Što bi se dogodilo da sunce izađe?” Ovo se često opisuje kao hipotetska situacija. Osoba koja postavlja hipotetičko pitanje možda traži ili tvrdi da traži nepristran odgovor. Uobičajeni cilj je zamisliti najvjerojatniji scenarij ili scenarije koji bi se mogli dogoditi u danoj hipotetskoj situaciji.
Hipotetska pitanja se često koriste u javnoj retorici i komunikaciji, kao iu svakodnevnom razgovoru. Ne treba ih miješati s retoričkim pitanjima, koja su pitanja koja nemaju očekivani odgovor. Očekuje se da će se dobiti odgovor na hipotetska pitanja, ali odgovor nema utjecaja na stvarne događaje, barem u teoriji. U neobaveznom razgovoru, osoba koja postavlja hipotetsko pitanje možda zapravo pokušava shvatiti vjerojatni ishod radnje o kojoj razmišlja. U javnom diskursu govornici također mogu imati skrivene motive za postavljanje hipotetskih pitanja.
Znanstvene studije su pokazale da određene vrste hipotetskih pitanja mogu utjecati na osobu koja ih čuje, bez obzira na to želi li pitatelj to ili ne. Na primjer, pitanje “Koja je vjerojatnost da ćete glasovati za kandidata X?” ima tendenciju suptilno prikazati kandidata X u pozitivnom svjetlu, posebno kada ga pitaju anketari kandidata. Neutralnije pitanje moglo bi biti “Za kojeg kandidata biste vjerojatno glasovali?” Pitanja u javnom mnijenju i znanstvenim istraživanjima, u kojima je točnost najvažnija, formulirana su tako da se naglasi neutralnost. U oglašavanju i odnosima s javnošću, koji imaju za cilj potaknuti i uvjeriti javnost, pitanja se mogu namjerno formulirati kako bi se postigla ovakva svrha.
“Hipotetičko pitanje” također je pravni pojam u pravosudnim sustavima SAD-a i drugih zemalja. To se obično odnosi na pitanje koje postavlja odvjetnik u svjedočenju svjedoka. Općenito, pitanja bi trebala biti ograničena na dokaze i iskaze koji su specifični za slučaj, a hipotetska pitanja mogu rezultirati pravnim prigovorom. U nekim slučajevima, međutim, hipotetičko pitanje može biti relevantno. Vještak, na primjer, može opisati vjerojatnost nastanka hipotetske situacije, sve dok ona u potpunosti spada u područje njegove ili njezine stručnosti.
Znanost, posebice teorijska fizika, također ovisi o hipotetičkim pitanjima i situacijama. To se ponekad naziva “misaonim eksperimentima”. Umjesto da opisuju situacije koje se nisu dogodile, oni opisuju situacije koje znanost još ne razumije u potpunosti. Primjenom svih poznatih činjenica i nagađanjem o rezultatima, znanstvenici zapravo mogu postići uvid i unaprijediti znanje kroz ove misaone eksperimente. Ova praksa je osobito korisna za znanstvena područja u kojima su promatranje i eksperimenti nepraktični ili nemogući, kao što su kvantna mehanika ili astrofizika.