Hipovolemijski šok je hitno medicinsko stanje u kojem osoba trpi značajan gubitak krvi i drugih tekućina zbog unutarnjih ili vanjskih ozljeda. Nizak krvni tlak ozbiljno ograničava sposobnost srca da pumpa krv po cijelom tijelu, što rezultira ubrzanim disanjem, mentalnom konfuzijom, slabošću i vjerojatno nesvjesticom. U slučaju hipovolemijskog šoka potrebno je hitno liječiti kako bi se obnovila razina u krvi i spriječila trajna oštećenja srca i drugih unutarnjih organa.
Kada tijelo izgubi krv zbog vanjskih ozljeda ili unutarnjeg krvarenja, srce ne može učinkovito opskrbiti kisik rukama, nogama i mozgu. Unutarnji organi su zahvaćeni jer ne mogu primiti važne hranjive tvari. Odgovor tijela na gubitak više od 20 posto ukupne opskrbe krvlju je ulazak u hipovolemijski šok, stanje u kojem se ubrzava rad srca, krvne žile se sužavaju, a bitne tjelesne funkcije počinju gasiti. Ova vrsta šoka obično se javlja nakon gubitka velike količine krvi od teške rane, kao što je metak ili duboka posjekotina. Unutarnje rupture gastrointestinalnog trakta ili aneurizme mozga također dovode do hipovolemijskog šoka.
Osoba koja ulazi u stanje šoka obično doživljava vrtoglavicu, slabost i mentalnu zbunjenost. Može postati mučnina i vrtoglavica te izgubiti sposobnost potpune kontrole motoričkih pokreta. Letargija se javlja u roku od nekoliko minuta, a veliki gubitak krvi može uzrokovati da osoba izgubi svijest. Bez liječenja, gubitak krvi može rezultirati trajnim oštećenjem bubrega, jetre, srca i mozga. Smrt je moguća ako se srce i pluća zatvore.
Osobe koje su svjedoci nesreće i prepoznaju znakove hipovolemijskog šoka trebaju odmah kontaktirati hitnu medicinsku pomoć. Važno je držati tijelo osobe mirno i pokušati stisnuti sve otvorene rane dok čekate stručnu pomoć. Hitni medicinski tehničari obično započinju liječenje davanjem kisika, zaustavljanjem krvarenja i davanjem intravenskih tekućina za održavanje funkcioniranja unutarnjih organa.
Nakon prijema u bolnicu, liječnici brzo utvrđuju mjesto ozljeda i količinu izgubljene krvi. Liječnici općenito pokušavaju vratiti krvni tlak davanjem hitnih intravenskih lijekova i krvnih pripravaka. Pacijenti dobivaju kontinuirane zalihe tekućine i kisika za stabilizaciju otkucaja srca i tjelesnih funkcija. Kirurški zahvat može biti potreban za zatvaranje ili kauterizaciju rana, kako bi se zaustavio daljnji gubitak krvi.
Medicinsko praćenje i naknadna skrb važni su kako bi se osiguralo da osoba koja je pretrpjela hipovolemijski šok nema trajne probleme, kao što su oštećenje bubrega, srca ili mozga. Liječnici koriste dijagnostičku opremu kao što je elektroencefalogram za praćenje srčane aktivnosti. Pacijentima se mogu propisati lijekovi za borbu protiv problema s krvnim tlakom i poticanje zacjeljivanja njihovih ozljeda. Uz pravilno liječenje i praćenje, mnogi se ljudi mogu u potpunosti oporaviti od hipovolemijskog šoka.