Domaća pristranost izraz je koji se koristi za opisivanje sklonosti ulagača da svoju investicijsku aktivnost usmjere na vrijednosne papire koji su prvenstveno domaće prirode, čak i ako se ulaganje u strane vrijednosne papire čini unosnijim pristupom. Postoji nekoliko razloga zašto investitor može pokazati pristranost ove vrste, uključujući stvarne ili uočene poteškoće u kupnji i prodaji stranih vrijednosnih papira, dodatne transakcijske troškove povezane s izvršavanjem naloga koji uključuju strana ulaganja i sociološke čimbenike koji promiču koncept podrške domaćoj proizvodnji dobra i usluge.
Jedna od uobičajenih pogrešnih percepcija koja dovodi do pristranosti kod kuće je ideja da portfelj nosi manji rizik ako je sva imovina domaća. To nije uvijek slučaj. Ovisno o trenutnom statusu gospodarstva unutar određene zemlje, postoji mogućnost da bi strana ulaganja imala nižu stopu volatilnosti, a da bi i dalje nudila istu razinu povrata kao domaća. Uz pretpostavku da na strano ulaganje vjerojatno neće negativno utjecati događaji koji se trenutno odvijaju na domaćem tržištu, ulagač može ustanoviti da je povrat čak i veći sa stranom imovinom.
Drugi razlog za domaću pristranost odnosi se na zakonska ograničenja i mogućnost povećanja transakcijskih troškova koji mogu biti povezani s kupnjom i prodajom stranih vrijednosnih papira. U nekim situacijama mogu postojati propisi koji ograničavaju ili čak zabranjuju ulagaču stjecanje vrijednosnih papira izdanih u drugoj zemlji. Kada je to slučaj, investitori mogu potražiti mogućnosti ulaganja u drugim zemljama, utvrditi postoje li takva ograničenja, a zatim usporediti mogući povrat s povratom sličnih domaćih ulaganja. Što se tiče dodatnih transakcijskih troškova, može biti uključeno više troškova, ali i ne mora. Unaprijed utvrđivanje koliki bi bili troškovi može pomoći ulagaču da utvrdi jesu li uključeni ikakvi dodatni troškovi i je li povećani trošak transakcije nadoknađen dobitima očekivanim od stjecanja imovine.
Kućna pristranost također može biti povezana s osjećajem nacionalnog ponosa. U ovom scenariju, ulagač se osjeća primoran podržati gospodarstvo svoje zemlje kupnjom vrijednosnih papira koje izdaju poduzeća koja su domaća i posluju prvenstveno unutar matične zemlje. Iako je hvalevrijedna, ova strategija ne koristi nužno nacionalnom gospodarstvu tako učinkovito kao uključivanje nekoliko međunarodnih ulaganja u portfelj. To je osobito istinito ako ti strani interesi posluju u matičnoj zemlji, nudeći prilike za zapošljavanje, kao i prodaju roba i usluga.
Mnogi financijski stručnjaci preporučuju diverzifikaciju kada je u pitanju stvaranje i održavanje učinkovitog investicijskog portfelja. Dio tog procesa uključuje razmatranje stranih, ali i domaćih ulaganja, što je potez koji pomaže minimiziranju utjecaja domaće pristranosti. To osigurava mjeru zaštite od bilo kakvih događaja koji bi negativno utjecali na domaće udjele nadoknađivanjem svih gubitaka s dobicima zarađenim od stranih ulaganja.