Homerska usporedba je duža verzija normalne usporedbe. To je izravna usporedba dviju stvari uključujući likove, radnje i prirodu. Budući da je dulja, homerska usporedba može uspoređivati jednu osobu ili radnju s više stvari ili može proširiti usporedbu. Prvi ga je upotrijebio Homer u pjesmama kao što su “Ilijada” i “Odiseja”. Naziva se i epskom usporedbom i od tada su je koristili pjesnici kao što su Vergil i Dante Alighieri.
Usporedbe su usporedbe dviju stvari. To je govorna figura koja se često koristi u književnosti za dodavanje ukrasa izravnijim rečenicama svakodnevnog govora. Ova usporedba povezuje metu s onim što se uspoređuje upotrebom riječi kao što su “kao”, “sviđa mi se” i “nego”. Primjeri uključuju “Pjevala je poput škripe kočnica bicikla” ili “Njegova je noga pukla kao šibica”.
Svaka homerska usporedba počinje početnom usporedbom. To se zatim razvlači u sekundarne usporedbe, koje dodaju dublja značenja. Ukupna homerska usporedba obično traje oko četiri do šest redaka stiha. Ove usporedbe obično uspoređuju ljudski karakter ili radnju s nečim prirodnim. Ovaj prirodni element može biti životinja kao što je lav ili orao, ili može biti fenomen poput oluje ili vodopada ili može biti nešto bogobojaznije.
Homerovu usporedbu ne treba miješati s metaforom. Metafora je izravna zamjena jedne stvari drugom. Epske usporedbe izravno uspoređuju dvije stvari jedna pored druge. Koriste se kao ukras u poeziji i za privlačenje pažnje na osobu ili radnju koja se opisuje. Vergilije u svojoj “Eneidi” daje dobar primjer homerske usporedbe:
“Isto često kada bi u velikoj gužvi nastao nered
a obična gomila bjesni u njihovim dušama;
a sada lete baklje i kamenje, a mahnitost opskrbljuje oružje;
onda, ako su slučajno vidjeli nekog čovjeka
važni u lojalnosti i uslugama, šute i stoje podignutih ušiju;
taj čovjek riječima vlada njihovim umom i smiruje njihova srca.”
Homer i Dante koristili su suptilnije usporedbe od Vergilija. Vergilijeva, poput ove usporedbe Neptuna s govornikom, izravna je i nedostaje joj suptilnosti. Homer je koristio svoje usporedbe kako bi poboljšao duboke trenutke i dodao dubinu. Jedan primjer u “Ilijadi” je gdje on uspoređuje Menalaosa s divljom zvijeri. Analogija izaziva specifične mašte u umu čitatelja/slušatelja pa on ili ona Menalaosa zamišlja doslovno kao divlju zvijer koja lovi Pariz.
Funkcija homerovske usporedbe je da unese lirska umijeća u pjesmu kada pjesnik opisuje nešto prozaično. Učinak je i korištenje simbolike da se toj osobi ili radnji doda dublje značenje. Koristio ga je i za isticanje posebnih znakova. Na primjer, Homer je koristio epske usporedbe kako bi predstavio i ponovno predstavio Agamemnona svaki put kad bi ušao u borbu.