Hormonska neravnoteža, poznatija kao endokrinopatija, medicinsko je stanje koje utječe na endokrini sustav, uzrokujući poremećaj u proizvodnji hormona. Razine različitih hormona u tijelu mogu biti povišene ili smanjene s neravnotežom hormona, što dovodi do raznih zdravstvenih problema. Za rješavanje endokrinih poremećaja može se koristiti niz pristupa liječenju, ovisno o prirodi i uzroku poremećaja u određenog bolesnika.
Hormoni dolaze u različitim oblicima. Ovi kemijski glasnici mogu se naći po cijelom tijelu i obavljaju razne zadatke, od pokretanja ovulacije do stvaranja probavnih enzima. Hormone luče endokrine žlijezde, obitelj specijaliziranih žlijezda koje čine endokrini sustav. Kada dođe do neravnoteže, žlijezda proizvodi previše ili premalo hormona ili endokrini disruptor u tijelu ometa funkciju određenog hormona.
Različite stvari mogu dovesti do endokrinopatije, uključujući rak, bolesti i izloženost toksinima iz okoliša. Mnoge kemikalije djeluju kao endokrini disruptori, uzrokujući neravnotežu kod ljudi koji su izloženi tim tvarima. Simptomi se također mogu radikalno razlikovati; iako je stereotip da neravnoteža hormona dovodi do neujednačenog ponašanja, ona ne mora nužno utjecati na raspoloženje. Pacijent se može osjećati umorno ili nemirno, a mogu se pojaviti simptomi poput gubitka kose, probavnih poteškoća, nedostatka apetita, lakih modrica, gubitka libida i mučnine, ovisno o hormonu ili hormonima koji su uključeni.
Liječnici mogu dijagnosticirati hormonsku neravnotežu uzimajući krv od pacijenta i promatrajući razine hormona u krvi. Za referentni okvir, grafikon normalnih razina hormona može se usporediti s krvnom slikom. Liječnici također mogu zatražiti medicinske slikovne studije ili biopsije specifičnih endokrinih žlijezda kako bi saznali više o neravnoteži. U kombinaciji sa simptomima koje pacijent manifestira, to je obično dovoljno za postavljanje dijagnoze.
Liječenje endokrinopatije obično uključuje liječenje temeljnog uzroka problema, s ciljem ozdravljenja tijela kako bi ono moglo samostalno ispraviti neravnotežu. Također se mogu osigurati zamjenski hormoni kako bi se pacijentu učinilo ugodnijim, osobito ako će liječenje trajati dugo. Tijekom liječenja provodit će se povremeni testovi za praćenje razine hormona i napretka liječenja, tražeći znakove da se hormonska neravnoteža povlači.