Ideomotorni učinak odnosi se na ljude koji čine pokrete ili djeluju bez svjesnog promišljanja. Mnogima je poznata ova vrsta pokreta kao odgovor na fizičku bol ili u uobičajenim refleksnim testovima. Ovu ideju možemo nazvati i Carpenterovim efektom, koji je dobio ime po znanstveniku iz 19. stoljeća koji je proučavao odnos tijela i uma.
Iako su neki primjeri ideomotornih učinaka prilično jednostavni, drugi postavljaju značajna pitanja o pravilnoj upotrebi prediktivnih alata, pa čak i o interakciji ljudskih bića s elementima za koje se smatra da su na rubu znanstvenog znanja. Neke od ovih tehnika koje su zajedničke različitim modernim kulturama uključuju “vodene vještice” ili radiesteziju, kao i korištenje Ouija daske. Mnogi znanstvenici sugeriraju da se te aktivnosti temelje na ideomotornom učinku, a ne na drugim teorijskim uzrocima koji se obično pripisuju nadnaravnom. “Automatsko” ili “duhovno” pisanje još je jedan fenomen koji neki pripisuju ideomotornom učinku, gdje se čini da ljudi pišu bez razmišljanja, stvarajući neke intrigantne naracije na papiru koje kao da zbunjuju racionalno objašnjenje.
Izumi koji koriste ideomotorne učinke također su izazvali raspravu o zakonitoj upotrebi prediktivnih uređaja u homeopatskoj medicini. Jedan slučaj koji se često navodi je korištenje “Toftness detektora zračenja” od strane kiropraktičara. Prema njegovim zagovornicima, ovaj stroj omogućuje liječnicima da identificiraju problematična područja procesima koje neki opisuju kao temeljene na ideomotornom učinku. Drugi primjeri uključuju korištenje zatvorenih prostora za hvatanje teorijske energije, kao što su naprave koje se ponekad nazivaju “crne kutije” ili “orgonske kutije” za koje se smatra da mogu sadržavati ili distribuirati duhovne ili metafizičke energije.
Neki renomirani znanstvenici pronašli su mnogo dokaza o mogućnosti da tijela mogu djelovati neovisno o namjernoj misli. Jedna teorija je da te refleksivne radnje provode kategoriju namjere koja je skrivena u umu. Znanstvenici koji su radili na ovom fenomenu su Michael Faraday, kao i drugi znanstveni autoriteti moderne ere. Također je mnogo posla urađeno na nesvjesnom umu i objašnjenju kako on može doprinijeti ovakvim vrstama ponašanja. Povezivanje nemapiranih područja uma s teorijskim fenomenima poput ideomotornog efekta obećavajuće je područje u kognitivnoj znanosti, gdje bi se današnje tehnologije, poput neuronskih mreža, jednog dana mogle koristiti za objašnjenje nekih od tih nejasnih veza između ponašanja i mišljenja.