“Idiolekt” je lingvistički pojam koji se odnosi na specifične jezične obrasce jedinstvene za pojedinca. Iako velike zajednice dijele jezike, svaki pojedinac varira, s jedinstvenom kombinacijom gramatičkih obrazaca, rječnika, izgovora i sadržaja. Kombinacija ovih elemenata jedinstvenih za određenu osobu je idiolekt te osobe. Idiolekt je prije lingvistički koncept nego promatrana pojava; različiti lingvisti različito koriste taj pojam, a o tom pojmu postoji određena rasprava.
Koncept idiolekta stoga identificira one obrasce govora koji su specifični za pojedinu osobu. Postojanje ovog koncepta sugerira da ne postoji univerzalni jezik, već samo slični i preklapajući idiolekti svih članova jedne jezične zajednice. Iako članovi zajednice govore na sličan način, svaki ima nešto drugačiji skup mogućih izričaja od svih ostalih. Neki lingvisti stoga ne shvaćaju jezik kao standard od kojeg govornici odstupaju, već kao stvaranje preklapajućih pojedinačnih idiolekata.
Pojam idiolekta prvenstveno je teorijski dio lingvistike, ali ima neke praktične primjene. Budući da se svaki pojedinac može shvatiti kao da ima jedinstvenu kombinaciju vokabulara i govornog obrasca, teoretski je moguće, s obzirom na dovoljno velik uzorak govora ili pisanja, uskladiti dio govora ili pisanja s pojedincem koji ga je stvorio. Područje forenzične lingvistike bavi se ovim konceptom, pokušavajući lingvistički pokazati autorstvo kao dio procesa kriminalističkog istraživanja.
Lingvisti se ne slažu uvijek oko točne prirode idiolekta. Mnogi lingvisti tvrde da iako je teoretski moguće da pojedinac ima jedinstven skup mogućih iskaza, jezik je zajednički fenomen. Mnogi obrasci govora i vokabulara nisu jedinstveni za pojedinca, već ih dijeli šira skupina, kao što je nacionalnost ili subkultura. Takav zajednički dijalekt naziva se sociolekt.
Činjenica da se dijeli toliko mnogo jezičnih varijacija znači, prema nekim lingvistima, da je moguće da dvije osobe imaju identične skupove mogućih iskaza. U takvom slučaju raspon mogućeg govora dvoje ljudi bio bi identičan, što znači da nijedna nije imala jedinstven jezični obrazac. Prema tome, ni za jedno ni za drugo ne bi postojao idiolekt. U praksi, iako je izazovno pokazati da dvoje ljudi govore identično, lako je uočiti da se mnogi ljudi značajno preklapaju u svom govoru.