IgA nefrologija je zapravo uobičajena pogrešno napisana imena IgA nefropatije bolesti bubrega. Nefrologija je izraz koji se koristi za opisivanje područja medicine koje se bavi bubrezima, dok se nefropatija odnosi na bolest koja utječe na bubrege. Kako pojam IgA nefropatija prilično nalikuje IgA nefrologiji, nije nepoznato da ljudi koji zapravo traže informacije o IgA nefropatiji slučajno u tražilice utipkaju fraze kao što su IgA nefrološko liječenje i IgA nefrološka bolest. IgA nefropatija je također poznata kao sinfaringitični glomerulonefritis ili Bergerova bolest. Stanje uključuje tvar poznatu kao imunoglobulin A ili IgA, koja se nakuplja unutar dijelova bubrega poznatih kao glomeruli, proces koji može dovesti do progresivnog oštećenja i konačnog zatajenja bubrega.
Glomeruli su sitni čvorovi krvnih žila koji filtriraju krv tijekom procesa stvaranja urina. IgA nefropatija se razvija kada se IgA veže na mezangijalne stanice koje podupiru i okružuju glomerule. U otprilike jednoj trećini slučajeva, IgA pokreće reakciju koja rezultira upalom i ožiljcima glomerula te progresivnim oštećenjem bubrega. Medicinsko liječenje može odgoditi napredovanje, ali nekim ljudima će na kraju biti potrebna transplantacija bubrega.
Simptomi IgA nefropatije mogu varirati, a neki ljudi neće imati nikakve uočljive znakove stanja, ali mikroskopske količine krvi mogu biti prisutne u mokraći. Ova krv se može otkriti slučajno tijekom rutinske pretrage urina. U drugim slučajevima, krv je lako vidljiva u mokraći i obično se pojavljuje istodobno s respiratornom infekcijom.
Kao dio imunološkog sustava, IgA je ono što je poznato kao antitijelo, koje inače pomaže tijelu u borbi protiv bolesti. Nije poznato zašto se IgA ponekad nakuplja u bubrezima ili zašto uzrokuje oštećenje bubrega. Dijagnoza IgA nefropatije može se postaviti mjerenjem razine IgA u krvi. Zatim se može uzeti uzorak bubrežnog tkiva i pregledati pod mikroskopom kako bi se utvrdilo je li prisutan IgA. Pregledom uzorka također se može pokazati je li IgA prouzročio bilo kakvu upalu bubrežnog tkiva i, ako jest, u kojoj mjeri.
Liječenje IgA nefropatije ima za cilj odgoditi napredovanje IgA nefritisa i spriječiti moguće komplikacije, poput povišenog krvnog tlaka. Visoki krvni tlak može sam po sebi dovesti do daljnjeg oštećenja bubrega, a također nosi i povećani rizik od moždanog ili srčanog udara. Lijekovi se mogu koristiti za kontrolu krvnog tlaka i njegovo održavanje u granicama normale.
Izgledi za nekoga s IgA nefropatijom mogu se procijeniti u vrijeme postavljanja dijagnoze, a malo je vjerojatno da će oko dvije trećine ljudi pretrpjeti progresivno oštećenje bubrega. Za one koji dožive takvo oštećenje, tijek IgA nefropatije je spor i može napredovati čak dva ili tri desetljeća prije nego što bubrezi zataje. Tada može biti potrebna dijaliza bubrega i transplantacija bubrega.