Njuškanje putem protokola za upravljanje internetskim grupama (IGMP) zvuči kao invazija na privatnost ili vrsta hakerskog napada, ali zapravo je važna značajka u multimedijskim emitiranjima. IGMP njuškanje ima za cilj smanjiti korištenje širokopojasnog pristupa i memorije te pomaže emitiranju da ostane moćno ograničavanjem količine prijamnika koji vide emitiranje. Bez IGMP njuškanja, svako računalo spojeno na računalo koje emitira emitiranje primalo bi video i audio, što bi moglo stvoriti ogroman pritisak na poslužitelj. Iskorištavanjem ove tehnike njuškanja, haker može uzrokovati napad uskraćivanja usluge (DOS).
Kada računalo ili poslužitelj vrši multimedijsko emitiranje, bez upotrebe IGMP njuškanja, emitiranje se šalje svima koji su povezani na glavno računalo. To možda nije ništa za malu mrežu, ali za veće mreže to znači da se ogroman broj računala može povezati s emitiranjem. Kada toliko računala sluša stream, potrebna je ogromna količina memorije za održavanje audio i video zapisa. To će dovesti do smanjene kvalitete, lošeg prijenosa, pa čak i do neuspjeha emitiranja.
Kada je omogućeno IGMP njuškanje, prekidač je uključen tako da samo određeni prijamnici primaju emitiranje. Mrežni administrator može to postaviti, a potrebe za memorijom za emitiranje su uvelike smanjene. To je zato što prijamnici i računala koja primaju emitiranje, a ne računalo za emitiranje i njegova povezana mreža, rješavaju potrebe za memorijom.
Ako se domaćin želi pridružiti streamu, administrator će morati hostu odobriti pristup. Kada se doda, prikazat će se adresa internetskog protokola (IP) mreže, čime se identificira mreža. Ova identifikacija pomaže jer, u slučaju da mreža pokuša napad ili ako nešto krene po zlu s mrežom, administrator može odbiti daljnji pristup. Ako host napusti, IP adresa će biti uklonjena s popisa dok administrator ponovno ne odobri pristup.
Haker može iskoristiti tehniku snoopinga IGMP-a napadom uskraćivanja usluge (DOS). DOS napad čini resurse računala nedostupnima, što znači da se usluga mreže više ne može koristiti. To najčešće čini preplavljivanje mreže. Uz IGMP exploit, haker će poslati bezbroj konekcija na stream, a administratoru bi bilo nemoguće razvrstati stvarne zahtjeve od lažnih. Ako je njuškanje postavljeno da dopušta bilo kakvu vezu, tada bi sva mrežna memorija bila pojela brojni zahtjevi.