Imarti, koji je također poznat kao emarti ili jaangiri, je radžastanski desert perzijskog porijekla. Nekada se smatrala kraljevskom slastičarnom i služila je na dvorovima Rajputa i Mughala u Indiji. Crveno-narančaste je boje, oblikovana poput kružnog pereca, i žvakaste je slatke teksture. Imarti je povezan s još jednom slastičarnom poznatom kao jalebi, koja također ima perzijske korijene i vrlo je popularna na indijskom potkontinentu; mnoge slastičarnice u Indiji, osobito one u sjevernim dijelovima, prodaju imartije i jalebi. Ove slastice rade se u svečanim prilikama, a jedu se i kao zagrijana hrana zimi, obično s mlaćenicom.
Imarti sastojci su urad dal, riža, šećer, voda, boja šafrana, esencija ruže, kardamon i ghee. Urad dal i riža namočeni su preko noći u vodi. Sljedeći dan voda se ocijedi, a natopljena mješavina dala i riže melje.
U smjesu se dodaje malo vode dok se melje tako da nastane gusta smjesa. U tijesto se također dodaje nekoliko kapi prehrambene boje šafrana i dobro promiješa da dobije crveno-narančastu boju; šafran je prirodna prehrambena boja i prilično zdrava. Nakon što je tijesto postalo pahuljasto, ostavi se tri do pet sati. Šećer se umiješa u vodu i zagrijava dok ne nastane sirup, a u sirup se dodaju kardamon, limunov sok i esencija ruže. Ghee se zagrije u tavi.
Tijesto od urad dala i riže ulije se u bocu imarti; te se boce općenito mogu kupiti u indijskoj trgovini prehrambenih aparata, ali, ako nisu dostupne, može se koristiti plastična vrećica s rupom. Tijesto se istiskuje iz imartija boce ili vrećice u vrući ghee u tavi kako bi se dobio uzorak imartija; uzorak se sastoji od kruga s okruglim vrtlozima oko njega.
Toplina se smanji, a konfekcija se stvrdne u vrućem gheeju. Imartije treba pržiti s obje strane i izvaditi ih kad postanu hrskavi. Prženi imartiji se zatim urone u pripremljeni sirup i namaču u njemu nekoliko minuta. Nakon što imartiji upiju sirup, ocijede se i ostave na stranu. Sada su spremni za posluživanje, a mogu se poslužiti i tople ili hladne.