Imenica subjekta je subjekt rečenice i obično, ali ne uvijek, dolazi ispred glavnog glagola u rečenici. Subjekt obavlja radnju opisanu glagolom i može se identificirati u rečenici po odgovoru na pitanje “tko je to učinio?” ili “što je to učinilo?” Imenica je imenska riječ koja se koristi za osobu, stvar, životinju ili nešto apstraktno i te imenice mogu funkcionirati u rečenici kao subjekt, subjekt ili objektna dopuna, izravni ili neizravni objekt, pridjev, prilog ili apozitiv.
Postoji nekoliko načina na koji se imenica subjekta može koristiti. Subjekt se može povezati s radnjim glagolom kao što je igranje, jelo ili učenje. Može postojati s glagolom “biti” kao u “jest”. Na primjer, “U mojoj juhi je muha.” Na imenicu subjekta može se djelovati kada se koristi s pasivnim glagolom ili se opisuje nakon glagola “biti” ili glagola povezivanja. Primjer potonjeg je “Ovaj hamburger ima ukusan okus”, gdje je “okus” poveznica između subjekta i pridjeva.
Imenica je dio govora, a subjekt funkcija riječi u rečenici. Upotrijebljena zajedno, imenica subjekta je imenica koja se koristi kao subjekt u rečenici. Imenice nisu uvijek subjekti i subjekti ne moraju uvijek biti imenica, ali većina subjekata su imenice, imeničke fraze ili imeničke rečenice. Osnovni dijelovi rečenice su subjekt i glagol i obično su popraćeni objektom. Imenice mogu biti subjekti ili objekti. U osnovi, subjekt daje ime onome o čemu se rečenica, glagol je riječ “raditi” ili “biti”, a objekt je primatelj radnje koju diktira glagol.
Objektna imenica obično se nalazi iza glagola u rečenici. To je osoba ili stvar na koju utječe radnja glagola. Izravni objekt je lako identificirati jer odgovara na pitanje “na koga ili na što utječe ili prima radnju koju poduzima subjekt?” Neizravni objekt je imenica ili zamjenica koja je primatelj izravnog objekta i obično se nalazi ispred izravnog objekta u rečenici. Na primjer, “Emily je svom bratu dala poklon za njegov rođendan.” U ovoj rečenici, “njezin brat” je neizravni objekt, a “prezent” je izravni objekt.