Imigracijske prijevare nastaju kada nedržavljanin uđe u državu s ciljem dobivanja pravnog statusa koji mu omogućuje da živi ili radi u toj zemlji, te da namjerno lažne podatke kako bi to učinio. Većina zemalja ima zakone za rješavanje imigracionih prijevara, kao i posebne vladine službe za istraživanje prijevara i provedbu zakona o useljenju. U SAD-u je prijevara imigracijskim brakom prevladavajuća vrsta prijevare imigracije.
Prijevara u vezi s imigracijom u braku događa se u situacijama koje uključuju “lažne brakove”. Supružnici stalnog boravka i državljani SAD-a posebno se uzimaju u obzir u svojim zahtjevima za stalni boravak. Ponekad se američki državljanin ili stalni stanovnik može složiti s nekom osobom o “braku” kako bi toj osobi pomogao da dobije status stalnog boravka. Često te transakcije uključuju plaćanje novca. U drugim slučajevima, jedna od stranaka u braku je državljanin SAD-a ili ima stalni boravak i nije kriv za namjeru druge strane da raskine ili napusti brak čim stranka dobije status stalnog boravka.
Zakon o prijevarama u vezi s imigracijskim brakom iz 1986. (IMFA) donesen je kako bi se pozabavio visoku učestalost lažnih brakova u svrhu useljavanja. IMFA klasificira imigrante koji svoj imigracioni status izvode iz braka kraćeg od dvije godine kao “uvjetne” imigrante. IMFA navodi da uvjetni useljenik mora podnijeti zahtjev devedeset dana prije druge godišnjice braka kako bi mu se uvjetni status uklonio.
Na saslušanju ili razgovoru kako bi se odlučilo hoće li ukinuti status uvjetne imigracije, službenik za useljeništvo može zatražiti od stranaka da dostave dokumentaciju koja potvrđuje činjenicu da borave zajedno kao muž i žena. To može uključivati zahtjeve za najmove s oba imena u najmu ili zajedničke bankovne račune. Često se stranke prvo intervjuiraju zasebno. Imigracijski službenik može podnositelju zahtjeva postavljati pitanja o radu i osobnim navikama druge strane te o tome što stranke rade zajedno.
Ako stranke ne mogu dokazati da je brak valjan, uvjetni status podnositelja zahtjeva može se prekinuti, a jedna ili obje strane, osim ako nije podnositelj zahtjeva nije državljanin SAD-a, mogu se deportirati. Kada nastoje ukloniti uvjetni status, jedna ili obje strane također mogu pokazati da je brak prekinut iz legitimnih razloga primjenjivih na bilo koji drugi brak. Imigracijske vlasti prema vlastitom nahođenju mogu odlučiti da ne izriču sankcije za neispunjavanje dvogodišnjeg razdoblja u slučajevima “teškoće”, često kada su u pitanju djeca.
Zakon o nasilju nad ženama (VAWA) štiti žene imigrantice s statusom uvjetne imigrantice koje su prekinule brak za manje od dvije godine kako bi pobjegle od nasilja u obitelji ili ekstremne psihičke okrutnosti. VAWA također omogućuje žrtvama obiteljskog nasilja da podnose peticiju za prilagodbu statusa na temelju zlostavljanja. Žrtva obiteljskog nasilja također može podnijeti zahtjev za status stalnog boravka izvan SAD-a ako se zlostavljanje dogodilo u SAD-u.