Imitator je pojedinac ili tvrtka koja namjerno dovodi potrošače u zabludu da misle da je on ili to netko drugi. U mnogim slučajevima ovu šaradu izvode glumci u televizijskoj seriji ili kazališnoj predstavi zbog vrijednosti zabave. Ova vrsta prijevare je inače bezopasna, ali imitator bi mogao imati i prilično zlokobne motive. Drugi će preuzeti ulogu imitatora za prihvaćanje, a ove vrste varalica mijenjaju svoj identitet kako bi dobili pristup svemu, od country klubova do povjerljivih datoteka. Kriminalci koji se predstavljaju kao imitatori često se nadaju da će dobiti pristup bogatstvu ili informacijama, a ta je taktika vrlo česta putem pošte i na internetu.
Najčešći oblik imitatora naziva se “prevarant”. Ovaj pojedinac je obično vrlo vješt u umjetnosti obmane i upotrijebit će svoj talent kako bi uvjerio druge da je predstavnik političke organizacije, financijske institucije, velike korporacije ili bilo čega drugog što mu padne na pamet kako bi stekao naklonost svojih žrtva. Nakon što se uspostavi određena razina povjerenja, prevarant će usputno dati do znanja svoje prave namjere, često u obliku problema ili neuspjeha oko kojih mu je potrebna pomoć. U takvim situacijama žrtva će često dobrovoljno ponuditi pomoć kako bi popravila situaciju, što je imitator želio započeti.
Imitatori se ne oslanjaju uvijek na kontakt licem u lice kako bi prevarili svoje žrtve. U mnogim situacijama kontakt se uspostavlja telefonom, poštom ili putem interneta putem naizgled nevinog oglasa ili dopisnog pisma. Namjere kriminalca u ovakvim scenarijima su dobiti pristup nekoj vrsti osobnih podataka koji se mogu koristiti za oblik krađe identiteta. Iako su kaznena djela poput ukradenih brojeva kreditnih kartica i bankovnih podataka uobičajena, neki lopovi će pokušati dobiti broj socijalnog osiguranja kako bi u potpunosti preuzeli identitet žrtve. Kada se to dogodi, kriminalac može kupiti kuće, vozila, dionice ili bilo što drugo što mu padne na pamet korištenjem kreditnih linija žrtve.
Ljudi često misle da imitator traži samo žrtve koje nisu inteligentne, ali studije pokazuju da su potrošači s većim sposobnostima često najtraženija meta. Daleko najbolji način da se izbjegne imitator je temeljita provjera njegovih vjerodajnica putem izvora treće strane – mnoge žrtve tvrde da su vidjele znakove upozorenja, ali su ih ignorirale jer su mislile da donose inteligentnu odluku. Bez obzira predstavlja li se imitator kao policajac, investitor ili bilo koja druga vrsta profesionalca, dobra je navika za potrošače izbjegavati bilo kakvu vrstu interakcije osim ako se identitet osobe ne može nedvojbeno dokazati.