Glagol je riječ koja označava radnju, ali glagoli mogu biti u više oblika, koji mijenjaju svoje značenje. Imperativ glagol je oblik glagola koji daje pouku. Primjer imperativa je “Stop!” Imperativne upute mogu biti jake kao naredba ili uljudne kao zahtjev.
Ljudi koriste imperativ kako bi nekoga uputili da učini određenu radnju. Imperativ glagola ne mora označavati fizičku radnju, ali može biti glagol kao što je “Misliti”. Neki primjeri fizičkih uputa u imperativu uključuju “Daj”, “Isključi” i “Idi”. Kod imperativa se ne koristi subjekat, pa nema potrebe reći “vi” kako se to podrazumijeva u kontekstu.
Stvarna riječ koja tvori imperativ može biti riječ koja ima i drugu upotrebu u jeziku. Riječ “hodati”, kada se koristi kao uputa, je imperativ glagola. Također se može koristiti kao dio sadašnjeg vremena, kao što je u izrazu “hodam” ili kao dio infinitiva “hodati”.
Drugi način upućivanja na imperativne glagole je da ih nazovemo “glavni glagoli”. To je zato što, kada netko koristi imperativni oblik glagola, on ili ona nekome drugome govori da nešto učini. Jačina imperativa ovisi o načinu na koji ga netko izgovara, kao i o drugim riječima u rečenici. Riječi kao što su “molim” ili fraze poput “Ako možete”, sve dok se izgovaraju blagim tonom, čine imperativ instrukciju manje nadmoćnom i više usmjerenom. Ljudi na položaju autoriteta, poput roditelja ili šefova, mogu dati imperativ instrukcije snažnim tonom, dok ljudi jednakog statusa jedni drugima možda moraju ublažiti imperativ kako bi izbjegli uvredu.
Upozorenja se obično isporučuju u imperativu glagola i, kada su napisana, uključuju uskličnik kako bi se naglasila uputa. Majka djeteta koje bježi na ulicu može viknuti “Stani!” Kada netko daje savjet drugoj osobi, on ili ona će ga često dati u imperativnom obliku, premda na blag način. “Razgovarajte sa svojim menadžerom o tome” ili “Ignorirajte ga – on stvara probleme” rečenice su koje počinju glagolima imperativa.
Osim što koriste glagol u pozitivnom, imperativnom smislu, ljudi mogu koristiti i negativni imperativ glagola. U engleskom se to sastoji od stavljanja negativne akcijske riječi ispred imperativa glagola. “Nemoj” se obično koristi ispred imperativa glagola da uputi drugu osobu da nešto ne čini. Jedan takav primjer je “Nemoj jesti tortu”, što je negativna verzija “Jedi tortu”.