Imperativna rečenica je rečenica koja izdaje naredbu. Ove rečenice obično počinju glagolom i nemaju navedeni subjekt. Subjekt je, međutim, uvijek druga osoba “vi” i stoga se razumije bez eksplicitnog navođenja.
Tri su stvari zajedničke svim imperativnim rečenicama. Prvo, svi oni nekome zapovijedaju da nešto učini. Drugo, svi oni koriste neizrečeno “vi”, također nazvano “razumjeli ste”, kao svoj predmet. Treće, svi započinju s glagolom ili riječju “molim”, nakon čega slijedi glagol.
Naredbe se općenito izdaju osobi ili osobama koje su prisutne. Na primjer, netko ne bi rekao “operi ruke” nekome s kim ne razgovara izravno. Ako je osoba htjela reći nekome tko nije prisutan da opere ruke, mogao bi obavijestiti nekoga u blizini „reci mu da opere ruke“. Naredba se tada mijenja iz “operi” u “kaži” i još uvijek se izdaje prisutnoj osobi.
Imperativne rečenice ne mogu imati subjekt osim “ti”. Iako se subjekat obično izostavlja iz imperativne rečenice, “vi” se može staviti ispred rečenice, a to će i dalje imati smisla. Na primjer, “ti pokupi tu odjeću.” Druga zamjenica se ne može staviti ispred glagola i da rečenica zadrži isto značenje. Reći “on pokupi tu odjeću” gramatički je netočno jer je ispravan glagolski oblik za zamjenice u jednini “bira”, a ne “bira”.
Međutim, zamjena “on” s “oni” još uvijek ne rezultira naredbom. Iako je “oni pokupe svoju odjeću” gramatički ispravna rečenica, njezino značenje više nije naredba. Umjesto toga, ova rečenica navodi što “oni” rade, a ne govori “njima” da to učine.
Imperativna rečenica uvijek je u sadašnjem vremenu jer se naredbe izdaju u sadašnjosti, a ne u prošlosti ili budućnosti. Na primjer, promjena “idi” u naredbi “idi u trgovinu” u prošlo ili buduće vrijeme čini rečenicu zbunjujućom i gramatički netočnom. “Otišao sam u trgovinu” ili “ići će u trgovinu” ostavlja čitatelja da želi znati “tko” ili subjekt rečenice. Ove rečenice više nisu naredbe.
Iako se najčešće nalaze u govoru, imperativne rečenice imaju svoje mjesto i u pisanju. U fikciji se mogu naći u dijalogu. No najčešće će čitatelji u uputama naići na imperativnu rečenicu. Recepti ili korak po korak “kako da” koriste naredbe za izdavanje uputa. U većini uputa, zapravo, svaki korak počinje imperativnom rečenicom.