Imunitet od javnog interesa (PII) je doktrina koja se koristi u britanskom običajnom pravu kada se vjeruje da bi otkrivanje određenih informacija moglo biti štetno za javnu sigurnost. Kada se popuni zahtjev za otkrivanje identiteta, sud ga razmatra i sud može izdati nalog da se podaci ne otkrivaju. Zahtjeve za otkrivanje identiteta obično podnose ministri vlade, iako mogu postojati i druge okolnosti u kojima se oni mogu koristiti.
Ova doktrina mora uravnotežiti dvije sukobljene potrebe. Općenito je prihvaćeno da kada se predmet sudi na sudu, obje strane trebaju imati pristup svim informacijama koje se odnose na slučaj kako bi se predmet mogao pošteno odvijati. U procesu poznatom kao pravno otkrivanje, informacije se dijele tako da obje strane imaju priliku pripremiti se. To je posebno važno u kaznenim predmetima u kojima se dokazi mogu koristiti za osudu nekoga za vrlo teško kazneno djelo, pa bi ta osoba trebala imati pristup tim dokazima radi ispitivanja i proučavanja.
Međutim, određene vrste dokaza mogu predstavljati prijetnju javnoj sigurnosti. Objavljivanje informacija moglo bi ugroziti nacionalnu sigurnost, razotkriti policijske metode i otežati rad policiji ili ugroziti sigurnost djece. Isto tako, identiteti doušnika i izvora također se smatraju vrijednima zaštite. U tim slučajevima može se podnijeti zahtjev za imunitet od javnog interesa kako bi se spriječilo otkrivanje dokaza.
Sud mora pažljivo procijeniti zahtjev za imunitet od javnog interesa. Sudovi ne žele ugroziti zdravlje i sigurnost javnosti dopuštajući izlazak osjetljivih informacija, ali isto tako ne žele lišiti ljude pravog postupka pred sudom. Ako se zahtjev udovolji, strani koja ima osjetljive informacije ne može ih izložiti drugoj. U nekim slučajevima, sud također može odrediti da se predmet treba držati iza zatvorenih vrata iz sigurnosnih razloga kako se osjetljive informacije ne bi mogle objaviti u javnosti.
Ponekad poznata kao krunska privilegija, ova pravna doktrina izazvala je kontroverze. Pojavile su se optužbe da su ministri zlorabili imunitet od javnog interesa kako bi prikrili potencijalno štetne ili neugodne informacije koje ne moraju nužno predstavljati prijetnju javnosti. Isto tako, neki kritičari tvrde da je korištenje imuniteta javnog interesa za suzbijanje materijala korištenih tijekom istraga nepravedno prema osobi protiv koje se istražuje, jer je teško osporiti rezultate istrage kada metode nisu poznate.