Imuni globulin protiv tetanusa koristi se za sprječavanje infekcije tetanusa kod ljudi koji su možda bili izloženi bakteriji Clostridium tetani. Suprotstavlja se toksinima koje proizvode bakterije. To se razlikuje od cjepiva protiv tetanusa, koje se daje kako bi se spriječila infekcija prije izlaganja. Osim toga, ponekad se koristi za liječenje potvrđenih infekcija tetanusa.
Bakterije Clostridium tetani obično se nalaze u tlu i ulaze u krvotok kroz pukotinu na koži. Kad uđu u tijelo, bakterije oslobađaju toksin koji se zove tetanospasmin. Toksin blokira živčane signale mišićima uzrokujući njihov grč, ponekad dovoljno jak da prouzroči suze mišića i lomove kostiju. Osim imunoglobulina protiv tetanusa, liječenje može uključivati antibiotike i potporne terapije poput potpore disanju.
I za odrasle i za djecu, ubrizgana doza imunoglobulina tetanusa za moguću izloženost je 250 do 500 jedinica ubrizganih u mišić. Veća doza se koristi kada se liječenje ne traži odmah nakon ozljede. Ako je infekcija potvrđena, doza se može kretati od 500 do 6,000 jedinica. Nuspojave i reakcije na imunoglobulin protiv tetanusa uključuju koprivnjaču, otežano disanje, svrbež i umor.
Imuni globulin tetanusa je u kategoriji trudnoće C, što znači da su studije na životinjama pokazale štetne učinke na fetus i nema dovoljno studija na ljudima ili nema studija na životinjama ili ljudima. Trudnice koje definitivno nemaju tu bolest trebale bi odvagnuti dobrobiti lijeka i potencijalne rizike.
U Sjedinjenim Državama imunizacija protiv tetanusa rutinski se daje od djetinjstva kao dio “DTaP” cjepiva, što znači difteriju, tetanus i hripavac. Cijepljenje se obično daje nakon dva mjeseca, četiri mjeseca, šest mjeseci, 15 do 18 mjeseci i četiri do šest godina. Booster se obično daje svakih deset godina. Imuni globulin protiv tetanusa obično se preporučuje nakon mogućeg izlaganja ako pacijent zna datum posljednjeg cijepljenja ili ako je prošlo više od pet godina od posljednjeg cijepljenja kao preventivna mjera.
Oporavak nakon primjene imunoglobulina protiv tetanusa očekuje se za oko 90 posto bolesnika. Moguće komplikacije su srčani udar, oštećenje mozga zbog nedostatka kisika i upala pluća. Cjepivo protiv tetanusa može se dati 12 tjedana nakon primjene imunoglobulina. Preboljeti tetanus ne nudi zaštitu od budućih infekcija, stoga je neophodan nastavak cijepljenja.