Indeks amnionske tekućine (AFI) je mjerenje i skala količine amnionske tekućine prisutne u maternici dok je žena trudna. Obično se AFI izračun utvrđuje u sklopu rutinskih ultrazvučnih pregleda, negdje oko 20. tjedna trudnoće ili nešto kasnije. Zanimanje za razinu tekućine moglo bi se javiti ranije ako je mjerenje vjerojatno previsoko ili nisko, i, obrnuto, nekim ženama se razina tekućine nikada ne mjeri ako nemaju ultrazvuk. Mjerenje i njegova usporedba s indeksom mogu biti važni u određivanju zdravlja fetusa i majke te u osiguravanju prisutnosti prave količine tekućine koja podržava razvoj fetusa.
U testu za određivanje količine amnionske tekućine, sonograf ili stručnjak za ultrazvuk dijeli maternicu u četiri kvadranta i ultrazvučnim aparatom mjeri volumen tekućine u svakom od njih. Stroj zatim izračunava ukupnu razinu volumena tekućine koja postoji u kvadrantima, dolazeći do broja u centimetrima koji može reći jesu li razine problematične. “Problematično” je definirano kao previše tekućine ili premalo, što se također naziva polihidramnio, odnosno oligohidramnij.
Polihidramnij se dijagnosticira ako je indeks plodove vode žene 24 centimetra ili veći. Oligohidramnij se dijagnosticira ako je AFI 5 centimetara ili manji. Žene s mjerom koja je blizu bilo kojeg od ovih brojeva, kao što je 6 ili 23, mogle bi biti pažljivo promatrane i ponovno procijenjene kasnije.
Važnost ocjenjivanja trudnica prema indeksu posljedica je problema povezanih s visokim i niskim razinama amnionske tekućine koje mogu zakomplicirati porod ili uzrokovati značajne probleme u razvoju bebe. Niska razina tekućine može ukazivati na probleme sa zdravljem majke, kao što je gestacijski dijabetes ili autoimuna stanja poput lupusa. Oni su također povezani s nekim urođenim defektima fetusa, osobito bubrega, i većom učestalošću poroda, uključujući prijevremeni porod i veći rizik da beba ostane bez kisika tijekom procesa porođaja.
Kada žena ima previsok indeks amnionske tekućine, to ukazuje na određene oblike urođenih mana, osobito one koji mogu utjecati na djetetovu sposobnost gutanja tekućine. Drugi se uzroci događaju rjeđe, ali uključuju nekompatibilnost između Rh faktora u krvi majke i djeteta ili situacije u kojima blizanci imaju abnormalnu komunikaciju koja ugrožava zdravlje jednog blizanca, što se naziva transfuzija blizanaca u blizance.
AFI nije uvijek indikacija za bilo što osim pažljivog promatranja, a mnoge žene koje imaju nisku ili visoku mjeru imaju sigurne trudove i zdrave bebe. Kada zdravstveni djelatnici interveniraju, mogu odlučiti dodati tekućinu ako je AFI nizak, ili je isušiti kada je previsok. Na temelju nalaza ultrazvuka mogu se predložiti i druge intervencije. Na primjer, sumnja na određene urođene mane može zahtijevati opsežnije ultrazvuk, preglede ili kromosomsko testiranje kako bi se prenatalno dijagnosticirali.