Dok se siromaštvo često mjeri prosječnim dohotkom ili financijskim resursima regije, Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) stvorio je sustav mjerenja koji se temelji na nedostatku u različitim dijelovima svijeta. Ovo mjerenje naziva se indeksom ljudskog siromaštva, također naziva HPI, a prikuplja podatke u zemljama u razvoju i onima s višim prihodima kako bi se osnova za usporedbu i razumijevanje potreba mogla prikazati numerički i grafički. Čimbenici kao što su kratak životni vijek, niske stope pismenosti i ukupni životni uvjeti bilježe se u Indeksu ljudskog siromaštva.
Koristeći deprivaciju kao sredstvo za bilježenje razine siromaštva, Indeks ljudskog siromaštva prikuplja podatke iz zemalja u razvoju, označene kao HPI-1, i iz uzorka zemalja s višim dohotkom po glavi stanovnika, grupiranih kao HPI-2. U Izvješću Ujedinjenih naroda o ljudskom razvoju za 2009., vrijednosti iz 2007. uključivale su HPI ljestvice za 182 zemlje. Na primjer, indeksne ocjene za Albaniju — 4 — i Bosnu i Hercegovinu — 2.8 — koje se općenito smatraju ekonomski ugroženim europskim zemljama, mogu se činiti upadljivo nižim od ljestvice za Afganistan — 59.8 — i Niger — 55.8. Međutim, gdje jednoj regiji možda nedostaju najosnovniji resursi za proizvodnju hrane i starost, druga područja mogu imati obilje hrane, ali biti siromašna drugim resursima ili mogućnostima. Uvid u te neravnoteže pomaže Indeks ljudskog siromaštva.
Za sastavljanje ovog indeksa koristi se nekoliko kategorija. Jedna od mjerenih kategorija je preživljavanje, odnosno vjerojatnost umiranja prije 40. godine u zemlji u razvoju ili prije 60. godine u području s višim prihodima. Druga kategorija uključuje pismenost i znanje ili tko je i koliko u populaciji isključen iz mogućnosti obrazovanja i učenja čitanja i pisanja.
Ukupna kvaliteta života ili životni standard treće je razmatranje Indeksa ljudskog siromaštva, a mjeri se različito za zemlje HPI-1 i HPI-2. Zemlje HPI-1 recenziraju se prema nedostatku pristupa čistoj i sigurnoj vodi i postotku djece s manjom tjelesnom težinom, dok se zemlje HPI-2 mjere brojem pojedinaca koji žive ispod dohodovne linije siromaštva. Ova treća kategorija može se sažeti kao nedostatak pristupa resursima. Četvrta kategorija za HPI-2, ili razvijenije zemlje, je ona dugotrajne nezaposlenosti i ukupnog nedostatka mogućnosti sudjelovanja u društvu.
Unutar Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, ovi se indeksi mogu promijeniti jer siromaštvo na različite načine utječe na skupine ljudi diljem svijeta. Izvješća dostupna online putem web stranice UNDP-a općenito uključuju zasebne varijable s obzirom na spol i dob, a one se mogu razvrstati kao proračunske tablice kako bi se usporedno pregledale određene regije ili problemi. Mjerenja indeksa ljudskog siromaštva također mogu biti u tijeku, jer UN nastoji identificirati siromaštvo u svim njegovim aspektima. Pokušaji kvantificiranja ljudskog siromaštva mogu donijeti dodatne mogućnosti za njegovo rješavanje, bilo kroz UN ili druge međunarodne agencije koje koriste podatke.