Indeks oksigenacije je procjena koliko kisika difundira kroz membrane pluća i u krv kada pacijent udahne. Ovaj indeks može biti koristan u liječenju pacijenata kojima je potrebna mehanička ventilacija za disanje. Više razine mogu biti znak zabrinutosti, jer mogu ukazivati na povećani rizik od lošeg ishoda bolesnika jer pacijent ne može dobiti toliko kisika iz svakog udisaja. Liječnici rade na smanjenju indeksa oksigenacije i povećanju kretanja kisika iz pluća u krvotok.
Da bi izračunao indeks oksigenacije, liječnik pomnoži udio udahnutog kisika sa srednjim tlakom u dišnim putovima i podijeli taj broj s arterijskim tlakom kisika. Frakcija udahnutog kisika odnosi se na to koliko je kisika prisutno u mješavini udahnutih plinova. Bolesnici vrlo rijetko udišu 100% kisik, osim ako nisu teško bolesni. Srednji tlak u dišnim putovima može se izmjeriti provjerom postavki ventilatora kako bi se utvrdilo što ventilator isporučuje tlaku. Arterijski tlak kisika mjerljiv je plinskim testom arterijske krvi.
Pacijenti na respiratoru obično trebaju stalno praćenje jer su izloženi riziku od zdravstvenih komplikacija, a postavke obično zahtijevaju periodičnu prilagodbu. Liječnik može zatražiti redovitu provjeru indeksa oksigenacije kako bi procijenio učinak pacijenta na ventilatoru. Ove informacije ulaze u bolesnikov karton zajedno s vitalnim znakovima i drugim zapažanjima. Pregledom grafikona liječnik može pružiti važne informacije o slučaju, uključujući i koliko dobro pacijent reagira na liječenje.
Studije o upotrebi mehaničke ventilacije u bolesnika svih dobnih skupina dale su važne informacije o povezanosti indeksa oksigenacije i ishoda bolesnika. Brojne zdravstvene ustanove koriste protokol trijaže ventilatora kako bi odredile koliko dugo pacijente treba držati na respiratorima i kako prilagoditi postavke kako se pacijenti poboljšavaju ili pogoršavaju. Ti protokoli uključuju medicinu utemeljenu na dokazima iz istraživanja, poput grafikona koji pokazuju kakve rezultate možete očekivati s različitim vrijednostima indeksa oksigenacije.
To također može biti važno za donošenje dugoročnih odluka o skrbi o pacijentima. Što je pacijent dulje na respiratoru, to je veći rizik od upale pluća i drugih komplikacija. U slučajevima kada se pacijentu na respiratoru počne pogoršavati stanje i čini se da je smrtno bolestan, liječnik može savjetovati članove obitelji da se pacijent vjerojatno neće oporaviti i da možda više nikada neće moći samostalno disati. Članovi obitelji mogu odlučiti skinuti takve pacijente s mehaničke ventilacije.