Indeks pristupačnosti stanovanja jedan je od načina mjerenja vjerojatnosti kupnje kuće za obitelji s srednjim prihodom. Indekse proizvode različite agencije u različitim zemljama i definiraju pristupačnost uspoređujući srednju cijenu domova s medijanom prihoda, zajedno s drugim čimbenicima. Ova usporedba zatim izvodi broj koji sugerira koliko je moguće da obitelj s srednjim prihodom kupi kuću po srednjoj cijeni. Postoje neki lako uočljivi propusti u indeksu pristupačnosti stanovanja koji znače da on nije uvijek pouzdan prediktor za to može li osoba ili obitelj izvršiti kupnju kuće.
Američka nacionalna udruga trgovaca nekretninama proizvodi jedan dobro poznati indeks pristupačnosti stambenog prostora, a njegovo kratko razumijevanje može pomoći u praćenju trendova u nekretninama. Indeks navodi srednju cijenu kuće i prihod za SAD, a zatim dodjeljuje broj pristupačnosti trenutnom tržištu za srednji prihod. Pretpostavlja određene stvari, kao što je da su obitelji u mogućnosti posvetiti 25% svoje plaće na otplatu hipoteke i da će moći staviti najmanje 20% na dom, što nije uvijek slučaj.
Broj indeksa pristupačnosti stambenog prostora od 100 u indeksu američkog Nacionalnog udruženja trgovaca nekretninama znači da bi obitelji s srednjim prihodom trebale moći priuštiti dom s prosječnom cijenom. Veći brojevi znače da je još pristupačnije kupiti kuću, a obitelji s prihodima nižim od medijana kvalificirat će se za kupnju kuće, pod uvjetom da imaju predujam i mogu plaćati četvrtinu svoje plaće svaki mjesec kao hipoteku. Indeksni brojevi također se mogu baviti različitim vrstama hipoteka i pokazati postaju li domovi više ili manje pristupačni uz različite stambene zajmove kao što su hipoteke s podesivom stopom ili zajmovi s fiksnom kamatom.
Za svakoga tko je zainteresiran za kupnju kuće, bilo bi sjajno kada bi broj indeksa pristupačnosti stanovanja sugerirao da je to uvijek moguće. To nije uvijek slučaj i indeksi ne uzimaju u obzir mnoge varijable. Prvo, nacionalne procjene stambenih tržišta ne govore o tržištima na kojima su cijene kuća mnogo skuplje od srednjih cijena, pa se procjena medijana prihoda i cijena stanova može primijeniti samo na neke dijelove zemlje i biti potpuno neprimjenjiva drugdje.
Druge stvari mogu imati veliki utjecaj na ono što se smatra pristupačnim. S napuhanim cijenama i porastom stvari kao što su troškovi zdravstvene zaštite, nije uvijek logično pretpostaviti da obitelj može posvetiti 25% svog prihoda na plaćanje doma. Štoviše, od stambene krize ranih 2000-ih, ograničenja kreditiranja postala su mnogo stroža, a zahtjevi za kreditnom sposobnošću značajno su povećani. To znači da čak i visok broj na indeksu pristupačnosti stanovanja i mogućnost lakog plaćanja nije jamstvo da ćete moći dobiti zajam. Na kraju, ovo mjerenje je vrijedno za opći osjećaj tržišta, ali možda neće biti korisno kada je u pitanju određivanje individualne sposobnosti za kupnju kuće.