Indeks profitabilnosti (PI), koji se alternativno naziva omjer ulaganja u profit ili omjer ulaganja vrijednosti, metoda je za utvrđivanje odnosa između troškova i koristi ulaganja u mogući projekt. Izračunava omjer troškova i koristi sadašnje vrijednosti (PV) budućeg novčanog toka projekta u odnosu na cijenu početnog ulaganja projekta. Ova formula se obično piše kao PI = PV budućih novčanih tokova ÷ početno ulaganje. Brojka koju ova formula daje pomaže investitorima da odluče je li projekt dovoljno financijski privlačan za nastavak.
Indeks profitabilnosti 1 označava najnižu mjeru prema kojoj je logično prihvatljivo nastaviti s projektom. Vrijednost manja od 1 sugerira da je moguća vrijednost projekta niža od početnog ulaganja. To znači da investitor ne ostvaruje dobit i ne bi trebao ulagati u projekt. Vrijednost veća od 1 označava financijsku dobit, a kako se broj povećava, investicija postaje privlačnija.
Osim pojedinačnih slučajeva, mnoge tvrtke i investitori koriste ovaj indeks kao način rangiranja skupine potencijalnih projekata. Svaki projekt ispod jednog je u potpunosti isključen s popisa; uzimaju se u obzir oni s PI ocjenom jedan ili više. Smatra se da je PI koristan za ovaj zadatak jer omogućuje mjerenje i usporedbu dva ili više zasebnih projekata, od kojih svaki zahtijeva potpuno različite iznose ulaganja.
Broj koji daje indeks profitabilnosti predviđa iznos koji se vraća na svaki uloženi dolar. Dakle, ako PI daje 1.5, investitor može očekivati povrat od 1.50 USD (USD) za svaki uloženi dolar. Alternativno, ako indeks daje 0.9, investitor može očekivati da će dobiti natrag 0.90 USD za svaki potrošen dolar, što rezultira negativnim prinosima.
Indeks profitabilnosti povezan je s drugom uobičajenom financijskom formulom koja se naziva pokazatelj neto sadašnje vrijednosti (NPV). Ove dvije formule često se brkaju jer se obje koriste u sličnu svrhu. Međutim, dok PI mjeri relativnu vrijednost ulaganja, pokazatelj neto sadašnje vrijednosti mjeri apsolutnu vrijednost ulaganja.
Indeks profitabilnosti smatra se donekle ograničenim, jer bi nas uputio da prihvatimo sva ulaganja iznad 1. Međutim, on pretpostavlja da ulagači ne moraju racionalizirati svoj kapital i stoga mogu ulagati onoliko koliko je potrebno uložiti. Međutim, ako je kapital oskudan, investitor mora uzeti u obzir veličinu samog ulaganja, budući da ulaganje velikih iznosa kapitala u samo jedan projekt uključuje veliku količinu rizika.