Također poznat jednostavno kao WPI, indeks veleprodajnih cijena je trenutna ukupna cijena skupa ili pakiranja veleprodajne robe koja se smatra reprezentativnom za proizvode koji se rutinski kupuju unutar određene zemlje. Nije neobično da vlade utvrđuju sadržaj ovih reprezentativnih košarica i redovito provjeravaju trenutne cijene za te artikle. Često se informacije dobivene ovom strategijom koriste za procjenu trenutne razine inflacije u gospodarstvu određene nacije. Neke zemlje indeks veleprodajnih cijena ocjenjuju svakih deset kalendarskih dana, dok druge provode mjesečnu ocjenu indeksa.
Iako je sličan indeksu potrošačkih cijena ili CPI, indeks veleprodajnih cijena ima drugačiji fokus. Uz CPI, zadatak uključuje procjenu cijena odabranih proizvoda koje pojedinci rutinski kupuju. Nasuprot tome, indeks veleprodajnih cijena usredotočuje se na kupnje i trgovine koje se obavljaju između korporacija. Praćenje ove trgovačke aktivnosti između tvrtki olakšava utvrđivanje prisutnosti pomaka u ponudi i potražnji unutar industrija, na temelju kretanja cijena odabranih proizvoda. Indeks se može raščlaniti kako bi se pružili korisni podaci o tome što se događa u različitim industrijskim sektorima, kao što su građevinarstvo ili proizvodnja, kao i da bi se prikazao ukupni pregled stanja industrije unutar određene zemlje.
Postoje neke varijacije u načinu na koji se može odrediti indeks veleprodajnih cijena. Jedna varijacija ima veze s vrstom proizvoda koji su uključeni u ocjenu. Većina nacija uključivat će proizvode koji se odnose na pet osnovnih robnih skupina: poljoprivredu, uvoz i izvoz, rudarstvo, proizvodnju i vađenje kamena.
Broj proizvoda ili roba iz svake od ovih pet skupina također može varirati i utjecat će na ishod izračuna. Mnoge će zemlje analizirati trenutne cijene za više od dvije tisuće proizvoda kojima korporacije trguju s drugim korporacijama. U najosnovnijoj metodi, cijena svakog proizvoda dodaje se kako bi se odredio ukupni iznos cijene za razdoblje koje se razmatra. Ta se brojka zatim na neki način prosječuje, a konačni rezultat uspoređuje s prošlim razdobljima. Ako je indeks viši od prethodnih razdoblja, to je znak da gospodarstvo prolazi kroz određenu inflaciju.
Druga uobičajena metoda poznata je kao desetodnevni indeks cijena. U ovom modelu proizvodi koji pokazuju relativno visoku stopu fluktuacije unutar određenog mjeseca odabiru se i procjenjuju svakih deset dana. Ovdje se pretpostavlja da će cijene za sve ostale proizvode ostati manje-više statične. Samo se brojke za proizvode s većom unutarmjesečnom fluktuacijom posebno provjeravaju za promjene prije nego što se izvrši prosječenje.