Induktivna logika je oblik rasuđivanja koji koristi premise ili zapažanja za izvođenje vjerojatnog zaključka. Za razliku od deduktivne logike, koja jamči istinitost zaključka utemeljenog na nepobitnim dokazima, induktivna logika u najboljem slučaju može sugerirati da je zaključak vrlo vjerojatan na temelju premisa. Budući da je induktivno razmišljanje otvoreno za donekle opće i nespecifične premise, mogućnost pristranosti i netočnih zaključaka često je prilično velika. Ipak, induktivna logika se često koristi za donošenje argumenata za sve, od odluka o kupnji do zakonodavstva, budući da ju je mnogo lakše konstruirati od deduktivnih argumenata.
Da bi se iskaz mogao smatrati induktivnim, mora imati jednu ili više premisa koje vode do zaključka. Na primjer, pretpostavke koje se koriste da bi se došlo do zaključka “više ljudi pije kravlje mlijeko nego kozje mlijeko” mogu uključivati “trgovine mješovitom robom imaju veću količinu kravljeg mlijeka nego kozjeg mlijeka” ili “ima više mljekara koje imaju kravlje nego kozje mlijeko”. Iako ove izjave možda neće moći uvjerljivo dokazati da više ljudi pije kravlje mlijeko, one čine istinitost izjave vjerojatnijom. Ako induktivni zaključak ima visok stupanj vjerojatnosti, naziva se jakim argumentom; zaključak s niskim stupnjem vjerojatnosti smatra se slabim argumentom.
Čak i jak induktivni argument može biti otvoren za nedostatke; pristranost, nelogični zaključci i jednostavna činjenica neizvjesnosti mogu dovesti do netočnog zaključka unatoč jakim premisama. Pristranost se događa kada osoba koja iznosi ili procjenjuje vjerojatnost svađe daje dodatnu težinu ili odbacuje određene premise na temelju vanjskih okolnosti, kao što je osobno iskustvo. Ako je, na primjer, osobu ugrizla pudla, ona ili ona mogu vjerovati da su sve pudlice opake i da je manje vjerojatno da će je posvojiti. Nelogični zaključci mogu nastati kada su sve premise objektivno istinite, ali zaključak izvučen iz njih ne slijedi logički; na primjer, dok “sve pudlice su psi” može biti istina, iz toga logično ne slijedi da su “svi psi pudlice”.
Najveća ranjivost induktivne logike je njezina inherentna nesigurnost. Čak i uz jake premise i logičan zaključak, induktivni argument uvijek ima mogućnost biti neistinit. Hendikepirani na konjskim utrkama redovito se susreću s ovim problemom, jer čak i jako favorizirani konj sa savršenim rekordom i lošim poljem protivnika može imati lošu utrku i završiti posljednji, bez obzira na percipiranu vjerojatnost pobjede. Ranjivost induktivnih argumenata također je kritično važna u sudnicama, budući da mali broj predmeta pruža samo deduktivne i nepogrešive dokaze.
Budući da je svijet pun neizvjesnosti i različitih tumačenja, mnogi ljudi nailaze na induktivno razmišljanje prilikom donošenja odluka. Kada se pokušava utvrditi valjanost induktivne logike, važno je ispitati svaku premisu na potencijalnu pristranost, nelogičnost i specifičnost. Ako se premise može razumno ocijeniti nepristranim i logičnim, tada je potrebno vidjeti je li zaključak logična pretpostavka iz dokaza. Utvrdivši da je zaključak logičan, onda je važno odrediti koliko je zaključak vjerojatan, na temelju snage i količine premisa. Čak i nakon cijelog ovog ispitivanja, važno je zapamtiti da induktivna logika može dovesti samo do temeljito obrazovanog nagađanja, a nikada do konačne, nepobitne istine.