Općenito poznat kao inflacija koja potiskuje troškove, osnovni koncept inflacije šoka ponude ima veze sa značajnim povećanjem cijene roba i usluga za koje se smatra da su bitne i koje je donekle teško zamijeniti. To se razlikuje od koncepta inflacije povlačenja potražnje, gdje bi potrošačka potražnja pokretala stopu inflacije. Često, inflacija šoka ponude uključuje učinak curenja koji će uzrokovati promjene u mnogim sektorima tržišta. Jedan od najboljih primjera takve situacije je naftna kriza ranih 1970-ih, koja je dovela do porasta cijena plina u Sjevernoj Americi i drugim dijelovima svijeta.
Općenito, inflacija šoka ponude izaziva ne samo povećanje cijene temeljnog proizvoda, već i drugih proizvoda koji su usko povezani. Kao iu slučaju rasta cijene nafte, na autoindustriju je utjecala inflacija unutar naftne industrije. To je značilo da su cijene automobila počele rasti. Osim toga, cijena autodijelova počela je rasti, zbog čega su mehaničari morali više naplaćivati svoje usluge kako bi pokrili povećani trošak osiguranja materijala za popravak vozila.
Nisu svi ekonomisti pristali na ideji da će inflacija izazvana šokom ponude automatski dovesti do viših cijena robe na brojnim tržištima. Premda priznaju stvarni utjecaj povećanja cijene osnovnog proizvoda na izravno povezane proizvode, neki financijski stručnjaci vjeruju da će fenomen koji je identificiran kao inflacija šoka ponude biti nadoknađen promjenama u kupovnim navikama nekih potrošača.
Na primjer, rastući troškovi benzina naveli su neke potrošače da koriste javni prijevoz ili koriste bicikle umjesto automobila za kratke zadatke ili kao sredstvo za dolazak na posao i s posla. Ova vrsta modifikacije ponašanja pomaže u obuzdavanju razine inflacije koja se javlja, umjesto da dopušta da se trend nesmetano nastavi.
Zagovornici inflacije u šoku ponude obično se identificiraju kao pristaše Keynezijanske škole ekonomije. U odnosu na ovu vrstu inflacije, Keynezijanci shvaćaju modernu ekonomiju tako da uključuje cijene koje su klasificirane kao ljepljive prema dolje ili prema dolje nefleksibilne. Kako bi se spriječila ili barem kontrolirala sklonost recesiji, inflacija izazvana šokom ponude može funkcionirati kao jedan od načina ograničavanja stope nezaposlenosti i sprječavanja pada bruto domaćeg proizvoda. Iz ove perspektive, ovaj fenomen može biti oruđe za preokretanje nepovoljnih gospodarskih trendova i vraćanje barem nekog osjećaja ravnoteže u gospodarstvo jedne zemlje.